82. se svi mi, više-manje, dobro sjećamo. "Friškija" nam je od 67., ako ništa drugo kroz priče i pričice, kroz novinske zapise, ima i više tv materijala, nego 15 godina ranije. Sve je u boji, većina igrača je živo i zdravo, "nutra" u nogometu, legendarni Miroslav Blažević iskače "iz paštete" svako malo... Ipak, ajmo ponoviti gradivo... Ćiro je u sezoni 80/81 pomalo slagao kockice šampionske momčadi. U prijelaznom roku nije bilo "perverznih" pojačanja, tek su pristigli Zlatan Arnautović iz Borca i Zoran Panić iz Napretka. Najbolji igrač prošle sezone Abid Kovačević je napustio plave odaje, isto kao i legendarni Stinčić i Tucak. Kad se pridoda da su "dug domovini" kroz tu sezonu odrađivali Kranjčar, Boro Cvetković, Hadžić, Bogdan, Munjaković, Ivković, Dumbović...jasno je da ambicije nisu "dodirivale nebo". Prva pripremna tekma je odigrana u Ćirinom rodnom Travniku, a rezultat je (ne)očekivano bio 5:4 za domaće. Iduća tri dana padaju lokalni niželigaši Lašva i Kiseljak, a za kraj mini turneje i Graničar u Županji. Strijelci su raspoloženi, 26 puta su pogodili mrežu (prosjek više od 5 golova po tekmi, prednjače Štef i Cerin s 4). Slijedi 1:1 s Nicom, pobjede u gostima protiv Olimpije, Šuice i Hajduka, te za kraj poraz od Vasco de Game (0:2) na trofeju Marjan. Zanimljivost vezana uz spomenuti turnir - prvim strijelcem proglašen je Zlatko Vujović s postignutim jednim (1) golom :-)...

Prvo kolo prvenstva donosi već uhodan sastav, jedino je iznenađenje na golu Zvonko Marić. U drugom kolu se na terenu pojavljuje Panić, u trećem Vlak staje na gol, a novo iznenađenje je Kurtela. Slijedeća tekma, nam uz Kurtelu i Panića donosi i Devčića u prvih 11, a kolo kasnije i Jovičevića i Hohnjeca. Standardiziranjem postave dolaze i prvi "opipljivi" rezultati, a nakon odlaska B.Cvetkovića u vojsku, do kraja jeseni uglavnom gledamo Vlaka, Bračuna, Z.Cvetkovića, Bručića, Zajeca, Mustedanagića, Bošnjaka, Cerina, Panića, Mlinarića i Deverića...U proljeće u idealnom sastavu mjesto nalaze povratnici iz JNA Kranjčar i Hadžić. Zanimljivo da "atomski" napad (ispod) nikad nije zaigrao u punom sastavu ove sezone...

Od dobro poznatih stvari, red je da se dotaknemo i broja gledatelja. Kao i uvijek "njegovo kraljevstvo Rezultat" je odigrao najveću ulogu. Usprkos dolasku Ćire i zvučnim najavama, krenulo je sramežljivo (uobičajeno za Maksimir), OFK i (samo) 8.000 gledatelja. Slijedi Hajduk (naravno, 55.000), pa Teteks (12.000) i Zagreb (15.000). Naravno te brojke danas izgledaju nestvarno, ali za to vrijeme je to bio pod "normalno" (recimo godinu prije, u isto vrijeme i protiv Budućnosti je bilo 20.000). Derbi protiv Partizana 50.000, Osijek 20.000, pa Vardar 15.000. Ali, poraz u Sarajevu dovodi na maksimirske tribine, protiv Radničkog, nategnutih 5.000. Za oproštaj od polusezone 12.000 protiv "rođenih". Proljeće otvaramo legendarnom tekmom protiv Zvezde (50.000), a do kraja se brojke kreću između 30.000 i 40.000, pa i 50.000 (Željo) sve do 64.000 na proslavi protiv Budućnosti.