Miroslav Ćiro Blažević

Ovo je priča koju vrlo rado pričam
to je priča o Blaževiću zvanom Ćiro
jedni ga hvale, drugi žale
treci kažu 'e moj brale
taj je (bio) kvaran kao šupalj zub...

DJETINJSTVO

Kad sam počeo pisati ovaj osvrt na neponovljivog Ćiru Blaževića, studiozno sam proučio njegovu autobiografiju...I nešto mi je na prvu loptu zvučalo užasno poznato, a onda sam se mislima „vratio” u niže razrede osnovne škole i sjetio se priče (bajke) kako je drug Tito skuhao svinjsku glavu i nahranio sestre i braću... Jedina razlika što se drug Tito zadovoljio svinjskom glavom, dok je „drug Ćiro” napravio pravi ćušpajz od svojih priča iz djetinjstva. Uglavnom ovisno od povoda, priče su prilagođavane, pa tako u jednoj verziji (od 91. nadalje) partizani su mu ubili dva brata koji su bili ustaše, majka je bila na liniji Francetić, Luburić, Boban (ne Zvone), a malom Ćiri su uskraćivali užinu u školi jer potječe iz ustaške obitelji... Druga verzija (napisana pri Blaževićevoj prijavi za „selektora” Juge) je da su mu ustaše pobile članove obitelji. Otac mu je na tavanu skrivao Srbe i Židove, a mali Ćiro je potajice hranio iste. Ovu verziju ćemo zaokružiti s njegovim prijeratnim izjavama o uplaćenom zajmu za Srbiju, te o ponosnom Jugoslavenu...

DRŽAVNI PRVAK U SKIJANJU

Ćirina romansirana verzija glasi; „- Odem ja na Jahorinu na juniorsko državno prvenstvo u skijanju i imam jedan refleks: ako napravim čudo, izaći ću iz kalvarije. Nemam pulover, imam samo flanelsku košulju. Unrinu, dao mi ju je prijatelj. U toj flanelskoj košulji ja sam osvojio državno prvenstvo, nitko dotad Slovence nije pobijedio, bila je to senzacija. Đuro Pucar, stari skojevac i komunist, došao je sa džipom, kako je mudar seljak bio, vidio je da nemam pulover. Donio mi pulover i nove skije. Oslobođenje je preko cijele strane objavilo moju sliku, u Travniku je pleh muzika svirala. U Travniku predsjedniku Komiteta rekao je: pozdravio te Pucar i rekao je da mi daš odmah stan ili ćeš najebati. Dotad smo u klozet išli po snijegu, trideset metara udaljenome od kuće.”

Divno & krasno, reklo bi se na prvi pogled...Malo (puno) je čudno slijedeće – Đuro Pucar Stari, ljudina koja Ćiri poklanja pulover i skije je isti lik koji je bio glavni u zločinima počinjenim u Travniku i okolici (ubijena Ćirina braća, sjećate se ?). U to vrijeme GPS (Gjuro Pucar Stari) obnaša dužnost predsjednika Vlade NR BiH i sekretara Centralnog komiteta komunističke partije BiH (ni manje ni više). I baš on, najveća faca u BiH tada, dijeli medalje (skije, pulovere...) - u konkurenciji mlađih pionira?! Nadalje, još jedna zagonetka je kako Ćiro, uopće, sa 17 godina ima pravo nastupa u grupi mlađih pionira? I za kraj – istina je da je to prvi put da Slovenci nisu pobjedili. Ipak manje zbog Ćire, a više zbog činjenice da zbog visokog snijega nisu niti doputovali na prvenstvo...

NOGOMETNI POČETAK

- Došli po mene 1954. godine. Dinamo bio prvak te godine. Na poziv direktora Otta Hoffmana, se zaputih na 47-dnevnu turneju Mediteranom. Uđem među 18 nadarenih igrača. Ja, najmlađi.

Manje-više je neupitno da je Ćiro 54. završio u Dinamu. U starim novinskim arhivima postoji fusnota kako je Blažević iz druge momčadi priključen prvoj momčadi za turneju. U tom prvenstvu nema upisan niti jedan nastup kako za plave, tako ni za Sarajevo (prije prelaska u Dinamo). Navodno je te godine igrao za juniore (imao je 19-20 godina ?). Postavlja se i pitanje kako je on, po vlastitom priznanju jedan netalentirani nogometaš iz Travnika, „zapeo” za oko Hoffmanu ili nekom drugom iz Dinama, tadašnjeg prvaka Juge? Jedino što je u ovom poglavlju neupitno, da se Ćiro malo precjenio kod izjave da je ušao među 18 najtalentiranijih, a bio najmlađi. Naime, u to vrijeme je u Dinamu bio i godinu dana mlađi, a nešto nadareniji klinac koji se odaziva na ime Dražan...

TRENERSKI POČETAK

Po službenoj Ćirinoj stranici situacija je slijedeća;

1967. – Poslije očajničke potrage za klubom, kojega bi trenirao, Blažević prvi angažman nalazi u Veveyu.

1971. – U samo četiri sezone, Vevey je prošao put od najnižeg ranga do Prve švicarske lige. Miroslav Blažević zaprimio je ključeve Veveya. Uz najviše priznanje, nogometni je trener postao počasnim građaninom Veveya. Iste godine, Blažević postao je trenerom Siona, s kojim 1974. osvaja Švicarski kup.

Činjenica br.1: FC Vevey Ćiro trenira 1968.-1971. i zauzima redom 5.,3., i 1. mjesto u trećoj švicarskoj, te 11. mjesto u drugoj ligi.

Činjenica br. 2: 1974. FC Vevey prvi put u povijesti ulazi u prvu Švicarsku ligu, kad je Ćiro, po vlastitom priznanju već „debelo” u FC Sionu.

Činjenica br.3: Ćiro je osvojio kup 1974. sa Sionom. U finalu je savladan 3:2 FC Xamax, u 84. minuti je bilo 3:0, na kraju „drž’ gaće”...

1976. – Miroslav Blažević dobiva švicarsko državljanstvo i Savez ga imenuje izbornikom. No, švicarsku je reprezentaciju vodio samo dvije utakmice budući da ga gazda Lausanne Sporta, s kojim je imao ugovor, nije želio prepustiti Savezu. 

Po jednom izvoru – Ćiro trenira Švicu 1975./76., po drugom 1976./77. Po istom izvoru bio je u FC Lausanne 1973./74., po službenim njihovim stranicama tek je 1976. (nakon repke ?) preuzeo isti klub... Sve u svemu, vodio je (i izgubio) dvije prijateljske utakmice protiv Austrije (1:3) i Švedske (1:2).

GREATEST HITS & SHITS

Znači, tu spadaju jako dobro poznate stvari – Dinamo 1982. &  Hrvatska 1998. kao vrhunac karijere, i s druge strane dno dna – ispadanje sa Zagrebom i Xamaxom, te „debrecinke” s Hajdukom. Moralna horizontala je dosegnuta s Varteksom na Poljudu, kada prije pola tuceta golova u svojoj mreži potpisuje ugovor s Hajdukom... Nije daleko od toga niti zatvor zbog Tapie afere, napad na suca Novaka ili Auxerre sramota.

POLITIKA

Ajmo samo taksativno navesti neke od izjava;

- Tuđman mi je iz kreveta vikao da ne prilazim jer bih mogao dobiti gripu. A ja sam uletio njemu u krevet i viknuo: "Predsjedniče, hoću Vašu gripu!"

- Ako me moj prijatelj Milorad Dodik pozove, spreman sam voditi reprezentaciju Republike Srpske

- Igramo mi u Beogradu protiv Srbije. Najednom nestade svjetlo. Potpun mrak. U tom času - svaki srpski igrač zagrli mog igrača i – čuva ga...

- Ako hoćeš pošteno, 'za dom spremni' nije ustaški pozdrav. Ustaški je pozdrav 'za dom i poglavnika'

I kad se sve ovo podvuče i zbroji dobije se slijedeći rezultat;

Predsjednički izbori 2005. Ćiro dobiva nepunih 18.000 glasova, odnosno 0.8 %... Usporedbe radi, na istim izborima Boris Mikšić dobiva 400.000, Slaven Letica 57.000, Rojs 41.000, Ivić (Pašalić, ne Tomislav) 40.000... Reklo bi se pametnome dosta, ali - desetak godina kasnije političara Blaževića je netko uvjerio da je popularan u dijaspori, pa se našao na Bandićevoj listi i osvojio 259 (slovima: dvijestotinepedesetdevet) glasova...

TOP 5 ĆIRINIH ŽUTIH MINUTA

Share this page