(M.Blažević)
Marijan Vlak 20/0, Tomislav Ivković 18/0, Zvonko Marić 3/0, Zvjezdan Cvetković 38/3, Ismet Hadžić 38/0, Zlatko Kranjčar 35/22, Snješko Cerin 35/9, Borislav Cvetković 34/12, Milivoj Bračun 32/1, Marko Mlinarić 31/2, Srećko Bogdan 30/4, Dragan Bošnjak 30/1, Velimir Zajec 30/0, Eddie Krncević 22/7, Zlatan Arnautović 19/3, Ante Rumora 19/0, Drago Dumbović 18/2, Džemal Mustedanagić 17/0, Stjepan Deverić 16/6, Mustafa Arslanović 10/0, Emil Dragičević 7/0, Mladen Munjaković 6/0, Vlado Deželić 3/1, Marin Kurtela 1/0
Nevjerojatno zvuči podatak da se niti jedan novi igrač nije priključio Dinamu, iako bi sad kao prvaci trebali biti "dobra udavača". Ipak u drugom smjeru je otišlo njih čak osam; Džemo (po zimi) i Bručić u Austriju, Ćalasan u Belgiju, Panić u Zemun, Hohnjec i Ivković (zima) u Vinkovce, Bobinac u Zagreb, a Kurtela u Dubrovnik. Ljeto prolazi u tvrdoglavljenju "saveznog kapitena" Miljanića koji u Španjolsku vodi samo Zajeca i (nespremnog) Deverića iz momčadi prvaka. Mlinka, najbolji igrač prošlog prvenstva, Mundial prati na TV-u i "uživa" u prezentacijama raznoraznih Krmpotića, Jovanovića i Živkovića... Pripremne tekme smo "haklali" po Torontu, Los Angelesu i Parisu. Pa nismo mi više "kaj god", kaj ne? Da ipak ne pomislite da smo previše "hoh" prezentirali smo plave i u Brinju i Ludbregu. U prvenstvo ulazimo s gardom šampiona. Prvih pet kola, sve pobjede i bod u Novom Sadu. Zanimljivo, na golu je Ivković, Vlak na klupi. Put nas vodi imenjaku u Vinkovce. Bod nije loš, ali je skupo plaćen - Mlinki puca mišić, izgubljen je za par idućih utakmica, a prva od njih je već za par dana, Sporting u Kupu prvaka. Cerin zabija za pobjedu, pred prepunim Maksimirom.
Mi smo prvi, Partizan drugi na tablici. I baš protiv njih igramo prijateljsku tekmu u Glini, "u čast Sedme banijske udarne divizije"(!). Ćiro govori "ustaše neće igrati u čast okupatora partizana", ali uzalud (Šala mala. Istina je da "ljudina" Ćiro poslije isključenja Đelmaša, kod rezultata 3:3 samoinicijativno vadi iz igre Dragičevića, da bi snage bile izjednačene. Sad bar znamo od kud mu ta munjena ideja, koju će prakticirati par godina kasnije i u HNL-u). Btw, utakmica je završena pobjedom Dinama 4:3, a strijelci su Deželić 2, Deverić i Kranjčar(11m).
I dalje bez Mlinke hrabro kročimo kroz prvenstvo (pobjeda u Ljubljani), ali ne i kroz Kup prvaka. U uzvratu u Lisabonu već do poluvremena je bilo 2:0, a svaku nadu nam je ubio Oliveira, koji je još jednom pogodio i u drugom poluvremenu. Tomica je s gola krenuo "nekaj pogledat", a lopta je ušla pored prve stative za Oliveirin hat-trick i plavi oproštaj od Europe...
Poslije lisabonskog potopa, slijedi "kiksić" i u prvenstvu (Sloboda 1:1), ali nadoknađujemo to pobjedom protiv Budućnosti(4:2) i bodom na Marakani(1:1). Ždrijeb nam se "super" posložio, pa tri derbija igramo u nizu. Na redu je Partizan u Zgbu, 12. kolo, mi bez poraza. Mlinka se vratio, ali nema Cerina i Čečija. Boro dobiva "osmicu" na leđa (valjda jedini put u karijeri, iako prošlo kolo je nosio "sedmicu", a kolo prije "cenera". Valjda je njegova standarna "11"-ica bila na pranju), "sedmicu" Džemo, a "šesticu" Bošnjak. Ništa ne pomaže, u "ludoj" utakmici brzo smo pali - samo tri minute držimo 0:0, pa isto toliko i 1:1, sve ostalo smo bili u minusu. Na kraju poraz 3:4 i pad na drugo mjesto. Slijedi pobjeda u Kupu protiv Jedinstva, pa Poljud. Po prvi puta u jednoj prvenstvenoj utakmici istrčava naš "zastrašujući" napad; B.Cvetković - Cerin - Kranjčar - Mlinarić - Deverić. Ali nam obrana umjesto standardnih "Hadžić - Zajec - Bogdan" glasi "Arnautović - Arslanović - Mustedanagić". Pešić i Gudelj nas bacaju u "debeli" minus, ali Cerin smanjuje, a Deverić poravnava. Prošla su tri derbija, bez naše pobjede, ali još smo "živi" - dijelimo prvo mjesto. Do kraja polusezone dupli program protiv Veleža u Zagrebu (Liga 3:1, Kup 3:2), pa tri remija (Osijek, Sarajevo, Rijeka) i drugo mjesto, bod iza Partizana.
Zimski praznici nam prolaze u znaku (sporne) turneje po Srednjoj Americi. Da nešto ne štima, pokazuje prijateljska protiv Vinkovčana u Zgbu(0:2), kao i poraz u Skoplju, u prvom kolu nastavka. Srećom i "Crnobeli" gube u Osijeku, pa smo i dalje u igri. Opet je na snazi "dinamovo proljeće" - četiri pobjede, gol razlika 15:1! Bod u Nišu, pobjeda protiv Dinama(V) i opet bod u Sarajevu nas drže na 1. mjestu. Zagreb diše za još jedan naslov, opet je pun Maksimir. I onda dolazi krah, iduća tri kola samo jedan bod i s "+1" dolazimo na "-3". Slijede tri derbija i finale kupa protiv Sarajeva. U polufinalu smo dobili Rijeku na Kantridi(3:1). "Ludih" dva tjedna su pred nama! Kreće super, pada Zvezda. Prije tekme Ćiro trenira strogoću na Kranjčaru, a pošto Deverića nema cijelo proljeće, red je da Boro pospremi dva gola u mrežu svog budućeg kluba. Derbi prvenstva igra se protiv Partizana (na Marakani, pred 90.000 gledatelja), na poluvremenu vodimo 2:0, na kraju poput poraza svijetli 2:2.
Ipak se na vrijeme oporavljamo od šokantnog izjednačenja protiv Partizana, i tri dana kasnije, na istom mjestu uzimamo Kup (3:2, Kranjčar 2, Cerin). Cico je u SN dobio ocjenu 9,5! Zanimljivo da su ove godine tri puta plavi igrali na Marakani i nisu izgubili (Zvezda 1:1, Partizan 2:2, Sarajevo 3:2). U prvenstvu stižu "Bili". Imamo dva boda viška u odnosu na njih i dva manjka prema Partizanu. Cerin zabija za vodstvo, Zo. Vujović vraća stvari na početak. Partizan gubi u Titogradu, ali i mi iduće kolo u Mostaru(0:3) i u igri nas drži još samo teorija - trebali bi se ostvariti slijedeći rezultati; Dinamo-Rijeka 4:0, Sloboda-Hajduk 1X i Partizan-Velež 2. Kaj je najgore, Hajduk gubi u Tuzli, a Partizan drhti do zadnje minute(1:1), ali mi smo "far, far away" od bilo kakve pobjede nad Rijekom(1:1). Obrane naslova su nas koštale ozljede, odnosno "kratka" klupa (finiš su igrali Marić, Rumora, Deželić...), kao i neefikasnost u završnici prvenstva (samo 8 golova u zadnjih 11 kola).