Kapetan Aki...

Kaj napisati više o Ademiju? Da je jedan od najvećih kapetana u povijesti našeg kluba? Da je najtrofejniji dinamovac svih vremena? Da je čovjek s najviše odigranih europskih tekmi u povijesti plavih? To je sve već poznato. I dođe nam pod normalno. A ne bi baš tako trebalo biti... Možda ga ipak najbolje ocrtava slijedeći podatak - 13. sezonu je u Maksimiru, jedini put kad u tih 13 godina nismo osvojili naslov prvaka je 2016/17. kad je Ademi - bio suspendiran! Najveće europske pobjede? Bio je Aki i protiv Villarreala, i Arsenala, i Atalante, i West Hama, i Tottenhama, i Chelseaja na terenu. Šest klubova iz Petice, šest pobjeda Dinama. i Ademija. Gol razlika? 13:1. Nije igrao u uzvratu protiv Benfice, nije u uzvratu protiv Seville. I u jednoj i drugoj tekmi nas su milimetri dijelili od prolaza. Doslovno milimetri. I Ademi. 

A zašto je (po)najveći, osim ovih očitih razloga? Jer, budimo iskreni, on nije (bio) "this guy". Nije bio predodređen od kluba da postane to što je postao. Jedan od najvećih. Nije bio "Niko" kojeg je gurala plava svita i novinari, nije bio "Filho" koji je mogao (ne) raditi što je htio, nije bio "Mandža" u kojeg je Glava bio zaljubljen i pisao mu pjesme. Nije rođen na Trgu bana Jelačića, nije ni 17. generacija Purgera kojem je praprapradjed nateravao neprijatelje po Krvavom Mostu. Bio je jedan od mase tipova koji se u određenom momentu, bez prevelike pompe, obrecnuo u Maksimirskoj 128. Iako je opet pitanje da li bi se uopće i pojavio u plavom dresu, da ZM kakav već je, nije zajebao HNK Šibenik pa Akija umjesto tržišnih milju i pol eura platio - 92.000 iste valute. Šibenčani su jambrali da su Ademija mjesečno umjesto dvije tisuće KUNA, plaćali čak šest tisuća i da ih je Ademi prevario, ali Uefa je presudila u našu korist. Zapravo je odlučuja bila Akijeva volja, jer za njega nije postojala niti jedna druga boja osim plave, niti jedan drugi klub u srcu osim Dinama.

U prvoj plavoj sezoni Ademi je zabilježio čak 36 nastupa, ali i odlazak u Lokomotivu na posudbu. Vaha ga je nakon što je odigrao i osam europskih tekmi u jesen, u siječnju poslao u Loksu kao višak u veznom redu, pretpostavivši mu Calella, Brezovca i Badelja. Čudna je zapravo cijela ta priča, pošto je Arijan odigrao za "sestru" samo tri utakmice i već se u svibnju vratio u plave dvore. Iduće sezone pod Jurčićem i Čačićem, "na štihu" su bili Calello, Leko i Pokrivač, pa Ademi bilježi samo 8 nastupa. Sezonu poslije se opet na klupi smjenjuju isti treneri, ali su napokon progledali, pa Aki bilježi impresivnih 34 nastupa i tri gola. U iduće dvije i pol sezone, do tekme protiv Arsenala, Ademi je nezamjenjiv i upisuje čak 98 plavih "kapica". A onda - bomba! Pobjedu protiv "Topnika" u drugi plan baca vijest da je Arijan Ademi optužen za doping... Veliki Arsene Wenger pokazuje koliko je zapravo mali izjavom "nije lako igrati protiv dopingiranih protivnika". A kad tako nešto izjavi trener Arsenala, onda UEFA sve može biti samo ne objektivna. 2015. mu se određuje suspenzija od četiri godine, 2016. je presuda potvrđena. Tek po odluci Sportskog arbitražnog suda kazna mu je prepolovljena. Iako je dokazano da je Ademijev uzorak bio kontaminiran, kaznu mu nisu ukinuli, jer bi onda i Arijan i Dinamo imali pravo tražiti odštetu zbog krive presude. Po principu "daj što daš", svi su/smo zajedno prihvatili dvije godine suspenzije... Te dvije godine bi Ademi najradije izbrisao iz memorije, osim zahvalnosti prema plavom klubu (odnosno po Akijevim riječima - Zdravku Mamiću) što su mu pružili podršku i u vidu isplate ugovorenih rata plaće.

Iako navikao je, na žalost, naš Aki na nepravdu. Uostalom, valjda je takav životni put "Onaj gore" namjenio Arijanu još davnih dana kada je djed junaka naše priče, Afet Ademi, nadjenuo ime slastičarni u Šibeniku "Calimero". Za mlađe pratioce, Calimero je ptić iz crtića koji poput mantre ponavlja jednu rečenicu - "To je prava pravcata nepravda". Kako drukčije opisati potez bivšeg izbornika Nike Kovača koji mu je zatvorio vrata HR repke, jer je na SP u Brazilu vodio/vidio kao zadnjeg veznog Močinića i Maleša. Da, dobro ste pročitali - MOČINIĆA i MALEŠA!!! Uz objašnjenje da Arijan nema potencijala za reprezentaciju Hrvatske. Glavno da su Maleš i Močinić imali... E moj Niko, Ćiro je imao "žuti križ" cijelu karijeru, a ti da osvojiš deset Liga prvaka pratit će te ova greška doživotno. Koliko god u tom momentu oni poznati "veliki hrvati", koji se kuže u nogomet kao Marica u krivi penis, aktivirali zločeste komentare na račun Akijeve nacionalnosti i njegove odluke da igra za Makedoniju, istina je da je Ademi dao "besu" Makedoncima i to ni u ludilu nije htio pogaziti. Bez obzira što se i Niko Kovač probao posuti pepelom i nagovoriti Arijana na ostanak u HR dresu...

Od tisuća slika Ademija u plavom dresu možda je ipak najbolji trenutak zaustavljen u vremenu kad je postrojio sedam, osam igrača Cityja u Maksimiru poslije gola jer je smatrao da su ga postigli nesportski, odnosno nepošteno. A naš Aki ako je išta naučio u životu, naučio je reagirati na nepravdu. I naravno, rušiti sve plave rekorde... I dođe nam to pod normalno. A ne bi tako trebalo biti...

Kapetane, HVALA i sretno!