dinamo, šestdesetsedma...jel treba još nešto nadodati? Mog starog da probudim u pol noći i kažem mu te dvije riječi, odgovor na “lozinku” će krenuti istog trena – “Škorić, Gračanin, Brnčić...”. Moja malenkost je na svijet došla koju godinu kasnije, pa sam samo kroz priče i slike “doživio” dane ponosa i slave.
Iako, malo mi je lakše kad u spomenutoj pjesmi Prljavog kazališta saznam da je i Houra zakasnio (Šezdeset i osme otac me je odnio na stadion, tad se srcem igralo, obrazom se plaćalo). Jajo, WTF?! Zašto te nije odnio godinu dana ranije? I zašto te uopće nosio, pa imao si osam godina?!! No dobro, vratimo se na dinamo...
Prvo je red objasniti kakvo je bilo natjecanje Kup velesajamskih gradova. I to bez spinova i podmetanja (to Vam je ono kad npr. Jurica Pavičić bubne i ostane živ da su se u njemu natjecali samo klubovi iz sajmenih gradova, dok recimo Hajduk, Zvezda i Partizan nikad nisu participirali u istom)... Znači, činjenice su slijedeće; 1955-1958 su stvarno igrale repke velesajamskih gradova. Iako daleko od toga da je i u tom periodu to bilo nekakvo drugorazredno natjecanje. Dovoljno je navesti da je u finalu slavila Barcelona. Nakon 2:2 na Stamford Bridgeu (pred 45.000 gledatelja), u uzvratu 6:0 na Nou Campu (70.000 gledatelja). Slijedeći pobjednik je opet Barcelona, dok nakon nje Kup osvaja Roma, pobjedom na Olimpijskom stadionu u Rimu pred 60.000 ljudi. Iduća godina u španjolskom finalu Valencia pobjeđuje Barcelonu. Btw, u polufinalu Barca izbacuje Zvezdu (Jurica, otkud sad Zvezda u KVG ?). 1963. u finalu Valencia brani naslov protiv našeg Dinama. Prva tekma u Zgbu pred 40.000 ljudi poraz 1:2. U uzvratu (55.000) potvrda naslova – 2:0 za domaće. Slijedeće sezone Real Zaragoza pobjeđuje Valenciu. 1965. u Rimu Ferencvaros pobjeđuje Juventus i osvaja Kup. Nakon toga pobjednik je Barca, pa Dinamo. 1968. u KVG sudjeluje i onaj Partizan koji navodno nikad nije sudjelovao, a u finalu pred 76.000 ljudi Leeds uspijeva u Budimpešti održati nulu i uzeti trofej. Do kraja spomenutog natjecanja (1971.) još tri engleska kluba osvajaju KVG, redom Newcastle, Arsenal i Leeds. Zadnje godine nastupa i Hajduk (Jurica ?), a o kvaliteti dosta govori i slijedeći podatak – te godine u završnici Kupa prvaka nastupaju Atletico, Ajax, Celtic i Everton. U isto vrijeme u KVG su Arsenal, Juve, Liverpool, Bayern...
Na pripremama u Čateškim toplicama, trener Horvat je bio zabrinut zbog slabije forme iskazane protiv Partizana i zbog ozljeda Gračanina i Novaka. Izložio je taktiku; "Ne smijemo prihvatiti njihov stil igre. Promjena ritma igre je najbolja taktika za takovog protivnika."
"Maksimirski stadion i gledalište izgledali su kao rijetko kada. Petarde, sirene, transparenti, silno bodrenje, skandiranje - plavi, plavi upotpunjavalo je zaista impozantnu sliku prepunog stadiona... Gledamo prilično nervoznu igru, u jednom tempu koji ipak zadovoljava, premoć plavih, ali usprkos tome golman Leedsa praktički nema posla. Engleski nogometaši poredaju se po osmorica u svom šesnaestercu... Pola sata je trebalo da Dinamo pronađe recept za napad, akcije preko krila. Otuda i sve opasnija inicijativa Dinama... Konačno je slomljen otpor gostiju, provalio je vulkan s maksimirskih tribina kao reakcija na vodstvo.U 39. minuti Pirić je "provozao" nekoliko suparnika, pa produžio Belinu, a ovaj do Čerčeka, koji nije respektirao svog čuvara, nego ga je formalno izbezumio, da je izgubio orijentaciju... I nastavak utakmice je počeo u gromoglasnom bodrenju plavih... Prednost plavih povećana je u 59. minuti na klasičan način. Zambata je kao pravo englesko krilo, pojurio po desnoj strani i centrirao u sredinu gdje je Rora pratio akciju i uletio na vrijeme. Drugi gol pretvorio je plave u uragan. Napad za napadom, jedna akcija za drugom, Maksimir grmi u oduševljenju. Posljednja dionica igre protekla je u dinamovom opreznom diktiranju i čuvanju prednosti. Sudačka trojka iz Španjolske besprijekorno je obavila posao. " (Izvještaj iz Sportskih novosti, 1967.)
Prije uzvrata u Leedsu Sportske novosti su objavile statistiku prvog susreta u Maksimiru; Dinamo je imao 13 udaraca prema vratima Engleza, od toga čak 11 u okvir gola. Nasuprot tome, Leeds je uputio jedan udarac više (14), ali samo četiri su izazvala intervenciju Škorića. U kornerima je bilo 8:2 za plave, a prekršaja na utakmici 27 (14:13). Dinamovi napadači su se jednom našli u nedozvoljenom položaju, a gosti dvaput. Pedantni statističari su pobrojali i ubacivanja rukom iz auta - 17:16 za Engleze...
Od zanimljivosti iz prvog susreta treba spomenuti da je u poluvremenu nastupao ansambl "Tamburica", a na kraju utakmice je zabilježeno i, za to vrijeme neuobičajeno, uzimanje Pirićevog dresa od strane jednog oduševljenog navijača plavih.
"Zagrebački Dinamo je večeras postigao svoj do sada najveći međunarodni uspjeh. U izvanrednoj konkurenciji 48 renomiranih evropskih klubova postao je pobjednik Kupa velesajamskih gradova 1966-67. Leeds je navalio sa svim raspoloživim snagama, u želji da već u prvoj fazi susreta nadoknadi hendikep iz Zagreba. Napadi su se redali jedan za drugim poput bujice. A onda je prošao tajfun Leedsa. Dinamo je zadržavao loptu na sredini terena i uspijevao umrtviti jurišni tempo. Mladi novajlija Čerček se probijao terenom kao da je "izmislio" nogomet i kao da mu je finale KVG obični trening uoči neke važnije utakmice. Pirić je u 36. minuti imao šansu koja je bila vrijednija od svih napada Leedsa... Pored Škorića, koji je hladnokrvno stajao na golu, poput nesavladivog diva, veliku igru su pružili i ostali članovi obrambenog bedema plavih, osobito Ramljak i Brnčić... 51. minuta podigla je na noge gledaoce. Lopta se neočekivano našla u Škorićevoj mreži. Radost Engleza bila je kratkog vijeka jer je sudac Bardelli ispravno intervenirao i dosudio prekršaj nad golmanom plavih... U gledalištu već po drugi puta iznose simpatizere Leedsa koji od uzbuđenja padaju u nesvijest... Svaki korner predstavlja veliku opasnost. U 58. minuti Charlton je zahvatio jednu visoku loptu i izgledalo je da je pogodak neminovan. U tom trenutku sa same golne crte Gračanin je glavom loptu izbio u polje... U 67. minuti sa kojih 25 metara Pirić je iz punog trka opalio strahovitu bombu i samo je stativa spasila Sprakea... Dolazi često i do međusobnog koškanja. Ali dinamovci se nisu dali. Oni su taktički igrali po uzornom receptu. I publika se utišala. Bilo je očito da nikakav pritisak neće donijeti ploda. (Izvještaj iz Sportskih novosti, 1967.)