Marko Mlinarić - Mlinka

Mlinka. Legenda.

Unaprijed se moram ograditi za moguću/vrlo vjerojatnu neobjektivnost jer mi ON predstavlja najdražeg i najboljeg igrača kojeg sam gledao u plavom dresu. I stalno mi se mota po glavi rečenica Bože Sušeca, iz prijenosa tekme Dinamo - Hajduk 4:1, 1996. godine, kad Mlinarić skida paučinu iz slobodnjaka (s 35 godina na leđima!) - "kakav gol zaista legendarnog Mlinke". I koliko god puta pogledao tu gajbu, naježim se i dan danas. A mlađima koji ga nisu gledali u živo, možda će nešto značiti podatak da je jedini igrač u povijesti Dinama koji je osvajao trofeje i u Jugi i Hrvatskoj. I naslove i kupove.

Dobro melje ovaj mlinac, dobro igra ovaj klinac

Obitelj Marka Mlinarića je došla u Zagreb dvije godine prije njegova rođenja. Kao klinac je nateravao loptu po Kajzerici dan i noć, a uzor su mu kao i većini, bila starija braća. I dan danas kruže priče da su po talentu i Mile, a pogotovo Tomica bili barem u rangu Marka. Na fotki desno vidite spomenutog Tomislava, u juniorima plavih. Klinca lijevo od njega vjerojatno (pre)poznajete? Marko je pokucao na vrata Maksimira s 12 godina, a pod svoje ga je uzeo Zdenko Kobešćak. Uvijek je naglašavao da su mu u tom momentu ostvareni svi dječački snovi...

Zdenko Kobeščak je imao prave fakine u napadu omladinske momčadi. Po brojevima i pozicijama to je izgledalo ovako; 7.Deverić 8.Munjaković 9.Jurčević 10.Karabašić 11.Mlinarić. Da, Mlinka je dugo vremena igrao lijevo krilo, tek dolaskom Ćire Blaževića dobio je "cenera" na leđa. Prije toga vodili su ga i Antolković, Šušak, Belin koji izazivaju Mlinkina ugodna sjećanja, te prezimenjaci Marković (Vlatko, pa Ivan "Đalma") koji potenciraju da je spor, te razmišljaju da ga daju na posudbu u Borac iz Banja Luke!? Debitira u prvoj momčadi u porazu u Osijeku (0:1), 08.04.1978., sa 17 godina, ušavši zadnjih 10 minuta umjesto Cerina. Tjedan dana kasnije starta protiv Sarajeva, postiže i gol, ali ga to ne lansira u prvih 11, nego cementira na klupu. Do kraja sezone skuplja mrvice u tekmama protiv Partizana (poraz 0:5, ulazi umjesto Ivice Poljaka), Borca i Čelika (opet od prve minute i opet gol u 3:1 pobjedi). Sezonu poslije, kada (ni)smo osvojili naslov prvaka participira u samo devet od 34 tekme prvenstva, postiže dva gola (oba Napretku iz Kruševca). I to rijetko svih 90 minuta. Npr. u 1.kolu ga zamjenjuje Tukša, u drugom Poljak, a u četvrtom Mlinka ulazi, a izlazi - Mladen Župetić... U tri i pol sezone Marko ima samo 41 nastup. Napokon u zimu 1981. Ćiro Blažević ima nos za Mlinku ("Uzmi sine ovu desetku, taj broj nose najveći nogometaši svijeta") i u idućem 51 prvenstvenom dvoboju Mlinarić predvodi plave u njih 50! Osvaja(mo) naslov prvaka nakon 24 godine...

Nakon osvojenog naslova Mlinka je po većini mišljenja bio najbolji igrač YU lige, ali tako nije mislio i Miljan Miljanić, tadašnji "selektor" repke, pa ga nije vodio na SP u Španjolsku. Ukupno je odigrao za SFRJ samo 17 utakmica, u periodu od pet godina (1983-1988). 1979. je nastupao za juniorsku reprezentaciju bivše države na SP u Japanu i igrao protiv - Maradone. Poslije je bio suigrač Cantoni i Zidaneu u Francuskoj. Za HR repku je odigrao legendarnu prvu utakmicu protiv SAD-a, i bio proglašen za igrača utakmice. Nevjerojatan je i podatak da ima samo četiri europska nastupa za plave - 2 protiv Porta i 2 protiv Spartaka iz Moskve, koji su mu ujedno i posljednji u plavom dresu. Tada mi je umrla majka, prolazio sam kroz rastavu braka i osjećao sam da na terenu nisam pravi te nisam želio zauzimati mjesto nekom mlađem. A fizički sam bio toliko spreman da sam u HNL-u mogao igrati do četrdesete. Sve u svemu - prvi nastup za Dinamo u travnju 1978., zadnji u kolovozu 1996. Punih 18 godina! 

Zanimljiv je i odnos Mlinka - Dinamo. Od ljubavi do zlobe i natrag. I tako puno puta. Prvo neslaganje je zabilježeno s pokušajem Mlinkine posudbe u Banja Luku. Nakon toga više puta plesanje po ivici noža s Ćirom Blaževićem. Pa već dogovoren transfer u Hajduk (kad stvar spašava Zdravko Mamić!), te naprasni odlazak u vojsku 1984. godine. To mu u Maksimirskoj nisu oprostili (a zapravo je najviše "zaribao" sebe jer se na taj način eliminirao i s EP i s OI). I kaj su napravili? Sredili mu po kazni da ne ode u JNA u Karlovac, nego da može birati između Prištine i Visa. Izabrao je Vis. 1991. je javno prizivao povratak među plave, ali ga glavešine HAŠK Građanskog nisu "fermali" pet posto. Pa je završio u Sisku i igrao za Segestu iduće četiri sezone. U te četiri sezone Dinamo je osvojio "čak" jedan naslov prvaka i jedan kup. Pa Mlinka s 35 "na grbači" ipak postaje dovoljno dobar za Maksimirsku 128. I odmah osvaja duplu krunu, prvu u povijesti za naš klub.

Koliki je raspon Mlinkinih dostignuća u plavom govori i slijedeći podatak - nalazi se među 10 najmlađih strijelaca Dinama svih vremena, ali je ujedno i na drugom mjestu najstarijih strijelaca u službenom nastupu! 1987. je proglašen za najboljeg igrača YU prvenstva. Ima s plavima osvojeno prvenstvo 1982. i 1996., te kupove 1980., 1983. i 1996. Za Dinamo je zabilježio 307 službenih nastupa i postigao 53 gola. Na prvu nam padaju na pamet neke od utakmica u kojima je Mlinka briljirao - protiv Hajduka 1996. (4:1), hat-trick protiv Želje, gol i pobjeda protiv Partizana 2:1 1986. kada je igrao s maskom na nosu... Ipak ćemo (probati) izdvojiti tri "best of" tekme Marka Mlinarića (redoslijed prepuštamo slobodnom izboru);

I za sam kraj jedna crtica iz plave povijesti - 12.04.1987. u jednoj sasvim običnoj (i lošoj) utakmici protiv Slobode u Maksimiru (0:0) vezna linija plavih je nastupila u sastavu Mlinarić - Boban - Prosinečki. Dajte nam Barcelonu, da vide kaj je "tika-taka"...

Mlinka. Legenda.

Share this page