Presjek sezone...........23    8 6 9    34:33    22 (47,8%)

PRVENSTVO 

22 8 6 8  32:30 22 (50%)

KUP

1 0 0 1  2:3 0 (0%)

(M.Antolković, I.Jazbinšek)

Branko Stinčić 11/0, Vladimir Majerović 7/0, Branko Kralj 5/0, Dionizije Dvornić 23/10, Aleksandar Benko 23/5, Ivan Horvat 23/0, Tomislav Crnković 21/0, Lav Mantula 20/0, Željko Čajkovski 19/9, Luka Lipošinović 19/3, Dragutin Cizarić 17/1, Zvonko Cimermančić 12/4, Drago Horvat 11/0, Ivica Banožić 9/0, Branko Režek 7/0, Franjo Beseredi 6/0, Vladimir Čonč 5/1, Zvonko Strnad 4/0, Domagoj Kapetanović 3/0, Stojan Osojnak 3/1, Franjo Wölfl 3/0, Josip Gereš 1/0, Antun Perija 1/0

...............................................................................................................

Aleluja! Napokon prvenstvo jesen - proljeće, bez grupa i grupica, 12 klubova, "svako sa svakim" i čist račun, duga ljubav... Od 12 klubova, tri su iz Zgba, tri iz Bgda. Prije prvenstva buru izazivaju prijelazi Branka Zebeca iz Zagreba u Partizan, te Lava Mantule iz Sarajeva u Dinamo. Malo kasnije je "nadrapalo" dosta ljudi i zbog neamaterskog prijelaza Vladimira Čonča iz Lokse među plave. Od odlazaka potrebno je spomenuti tadašnjeg "Sammira" Božu Senčara, najboljeg strijelca iz prošle sezone, koji je toliko puta "zaružio" da je dobio "nogu" iz kluba! Novi trener Dinama je Milan Antolković, koji se nije dugo zadržao jer se nije htio odreći pozicije šefa računovodstva u državnoj firmi(!?). Ulazak u prvenstvo - mlako, mlitavo. Prvih pet kola bez pobjede, tri boda, začelje. Onda mali trzaj - pobjede nad Veležom i Zvezdom, pa primamo pet komada od Sarajeva(0:3) i Hajduka u Splitu(0:2). Na golu se smjenjuju Stinčić, Kralj i Majerović, tri vrhunska golmana, ali niti to ne pomaže. Do kraja još uspjeh protiv "Voše" i polovičan protiv "Lokse". Samo tri pobjede u 11 kola...

...............................................................................................................

U pauzi prvenstva plavi su "skoknuli" na 1. "Copa Montevideo". Uz Dinamo, sudjeluju i Vienna, Botafogo i Fluminense iz Brazila, čileanski Colo Colo, paragvajski Presidente Hayes i urugvajski (država tadašnjih svjetskih prvaka, btw) Nacional i Penarol. Plavi pojačani reprezentativcima Boškovom i Zlatkom Čajkovskim, rezultatski prolaze loše, ali osim dobre škole "kupe" i ideju za rezervne crno-žute dresove (od Penarola).

• 17.01.1953 First Vienna FC-Dinamo 1:0
• 20.01.1953 Dinamo-Pres. Hayes 1:1
• 25.01.1953 Botafogo FR-Dinamo 3:2
• 29.01.1953 CF Nacional-Dinamo 3:1
• 01.02.1953 Dinamo-Colo Colo 1:0
• 07.02.1953 CA Peñarol-Dinamo 2:1
• 10.02.1953 Fluminense FC-Dinamo 0:0

Turneja je zabilježena i kao kraj karijere "Mare" Wolfla, koji je nakon jednog dugog trka za loptom, usred utakmice u stilu Forrest Gumpa rekao "idem ja doma"... 

U nastavku prvenstva igramo "reda radi". Pokoja pobjeda, pokoji poraz, na tablici "idemo malo gore, idemo malo dole" - od 7. do 9. mjesta. Daleko je borba za naslov, a nema straha ni od ispadanja. Jednostavno rečeno - "ni vrit, ni mimo". Jedino vrijedno spomena je pobjeda nad Hajdukom, kojom Dinamo opet odlučuje prvaka, ali ovaj put ne u korist "Bilih". Tekma igrana u Zagrebu pred 20.000 ljudi s nevjerojatnim tokom događaja. Hajduk je rano poveo i sve do 15-ak minuta prije kraja održavao prednost (i "egal" sa Zvezdom na tablici). A onda u 16 minuta - raspad sistema, pet komada u mreži Ante Vulića (Zoranovog ćaće)! Zvezda odlazi na plus dva i održava to do kraja prvenstva. Dinamo završava na vrlodobrom (mo'š mislit) sedmom mjestu...

I za kraj (ne)treba spomenuti sramotu u u kupu gdje je Dinamo doma pregažen od Odreda iz Ljubljane. Krajnjih 2:3 i ne zvuči toliko loše, s obzirom da su gosti vodili 3:0 i fulali penal...

...............................................................................................................

Share this page