Riskirajući da budemo proglašeni "luđacima" ili još gore "mamićevcima" složiti ćemo se s jednom krajnje apsurdnom izjavom našeg trenera. S onom, sad već legendarnom "proljeće u europi i nije neki uspjeh". I nije. Drugi par rukava je što naš klub to nije ostvario pola stoljeća. Isti par rukava je što je među inima zaslužnim nesposobnjakovićima upravo i naš sadašnji trener. Sad opet (zbog "nesposobnjakovića") riskiramo da budemo prozvani "neprijateljima kluba" ili još gore "zzdovcima". Zadnji stadij vrijeđanja je "tovari". Ono u stilu "vi ne volite ovaj klub, vi ste navijači Hajduka". Zijev, zijev. Sad kad smo to razjasnili da se vratimo na siromaštvo opjevanog plavog prolaska u mitsko proljeće. Ovo je 17. sezona od uvođenja grupa u Kup UEFA/Europsku ligu. Mi smo od tih 17, participirali u njih 14 u grupnoj fazi. Što je super, kaj ne? Hm, je, ako se mjerimo s raspadnutim (bez uvrede) Hajdukom. Ili Rijekom koju filamo sve ove godine igračima, pa se i njima tu i tamo zalomi europska jesen. Mi kakvi jesmo ("uvik kontra") bi se radije usporedili s klubovima tzv. europske srednje više klase - ne klubovima "Petice", nego iz država npr. Portugala, Grčke, Ukrajine, Rusije, Nizozemske, Belgije, Turske, Danske, Škotske... Pa je u spomenutih 17 sezona recimo naš prošlogodišnji krvnik Shakhtar odigrao u grupama - svih 17! PSV, CSKA; Dynamo Kijev, Olympiacos 16, Porto, Ajax, Zenit, Basel i Celtic 15, Sporting, Club Brugge, Anderlecht isto kao i mi po 14, a jednu manje (13) Benfica, Besiktas, Steaua i Copenhagen. Rijekin suparnik ove godine AZ Alkmaar ima 12. Ajmo reći da smo tu negdje (zlatna sredina). Ali sad slijedi poražavajući podatak... Od svih nabrojenih klubova, tko je (poslije Dinama, naravno) osigurao najmanje "proljeća"? Besiktaš. "Samo" pet. PET! Steaua, Copenhagen, Brugge po 6, AZ, Anderlecht, CSKA i Celtic 7, PSV i Dynamo 9, Sporting 11, Zenit, Olympiacos i Basel 12, Benfica i Ajax 13, Shaktar 14, a rekorder je Porto s 15. Fucking 15 od 15 prolazaka u proljetni dio bilo LP-a ili EL-a... Znači Turci, Rumunji i Danci su s najslabijim postotkom prolaza. A i on iznosi blizu 50%, odnosno svaki drugi put oni prođu grupu. Da li vam i dalje onaj naš jedan prolaz izgleda tako moćno? Da li smo nerealni kada zborimo da smo trebali proći 2004/05 (Heerenveen, trener Lončarević, 2:0 u 83. minuti), 2007/08 (samo bod protiv Basela i Branna, trener Ivanković), 2009/10 (porazi doma od Anerlechta i Temišvara, Jurčić trener), najsramotnija 2013/14 (grupa Ludogorec, Chornomorets i PSV, Tanac počeo, Zoki završio), 2014/15 (poraz od raspadnute Astre vani, opet Zoran Mamić), a moglo se (da ne kažemo moralo) i 2008/09 (poraz doma od Spartaka, Vlak), 2010/11 (poraz doma od PAOK-a, Vaha trener), pa čak možda i u LP 2013/14 (jedan bod/gol protiv Dynama Kijev, Porta i PSG-a, treneri Čačić i Jurčić), 2015/16 (protiv Olympiacosa dva poraza, Zoki) i naravno prošle sezone (trener Bjelica). Znači devet puta smo se "šuljali" kao mačak oko vruće kaše. I niti jednom uspjeli. Deseti put je Bjelica pokorio grupu. I to mu nitko ne može oduzeti. Jesu i drugi imali priliku/prilike? Jesu. Jesu uspjeli? Nisu. Točka. Indikativno je i da su "bolji" treneri imali manje šansi i to protiv jačih klubova, za razliku upravo od Mamića, Jurčića i Ivankovića koji su se "ukakali" protiv europskih "liliputanaca" (Brann, Temišvar, Ludogorec, Chornomorets, Astra...). Zato Zoki, ne biti ljubomoran, imaš opet priliku za taj (ne)uspjeh zvani "proljeće". Just do it... Na žalost, osim ove kategorije (broj "prezimljavanja") i iduće dvije nas deprimiraju. Ima hrpetina klubova koji su ostvarili značajan uspjeh u tih spomenutih 17 sezona, a po kvaliteti ili proračunu Dinamo ne zaostaje za njima. Ali je nama i dalje najveći doseg u pola vijeka 1/8-finala EL. Opet nećemo spominjati klubove liga "Petice", iako i među njima su neki "manji" koji su igrali npr. finale (Fulham, Middlesbrough), polufinale (Osasuna) ili 1/4 finale (Hannover, Wolverhampton). Tužnijim nas čine nekakav Zenit, Shakhtar ili CSKA koji osvoje trofej, Rangers, Dnipro ili Braga koji se probiju do finala, Fener, Steaua ili Salzburg do poluzavršnice, odnosno Austria Beč, Levski, Twente, Standard, Genk, Standard, Rubin, Metalist, Rapid, Sparta, Slavia Prag uđu među osam. Nizozemci imaju u tom periodu jedno finale, 3 polu i šest 1/4-finala. Basel je igrao jedno polufinale i još tri puta ušao među osam najboljih! I za kraj treći "dokaz" koliko je zapravo to jedno jedino naše proljeće u posljednjih 17 sezona zapravo prosječan doseg. Riskirajući da za kraj budemo proglašeni i "četnicima" (navikli smo već) spomenuti ćemo Zvezdu i Partizan. Volimo se busati u prsa kako smo miljama kvalitetom iznad ili ispred "komšija". Znate koliko "proleća" su oni osigurali u tom razdoblju? Zvezda isto kao i mi, "grobari" dva. Duplo više. Znate koji su još klubovi duplo više od nas igrali proljetni dio? Recimo Malmo, Apoel, Cluj, Rapid, Anzhi, Lech, Hapoel Tel Aviv. Druga liga? Hm, gdje smo onda mi? Hoćete sad one s tri "proljeća"? BATE, Trabzon, Krasnodar. Četiri? Ludogorec. Pet? Plzen. Da li bi za ijedan od nabrojenih rekli da je jači/bolji od Dinama? Teško. I konačna presuda našem uspjehu - klubovi koji u 17 godina imaju isto jedan jedini "prolaščić" u EU proljeće; LASK, Rostov, Aris, Dinamo Bukurešt, Osmanlispor, Liberec, Sion, Brann, Unirea, Astra, Maccabi Tel Aviv, Hapoel Beer Sheva, Aberdeen, Maribor, Thun, Litex, Astana, Oesterund, GAK, Helsingborg, Petržalka, Wisla, Esbjerg. Narodski rečeno - i ćorava kokoš zrno ubode. I zbog svega toga - "Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove, hoćemo golove, hoćemo pobjede, hoćemo proljeće još ove godine!"

Share this page