Presjek sezone.....30 21 5 4 83:32 47 (78,3%)

PRVENSTVO 

26 19 4 3  72:22 42 (80,8%)

KUP

4 2 1 1  12:11 5 (62,5%)

(I. Jazbinšek)

Branko Kralj 17/0, Vladimir Majerović 13/0, Dionizije Dvornić 30/21, Vladimir Čonč 30/13, Željko Čajkovski 27/16, Branko Režek 26/2, Aleksandar Benko 25/14, Josip Šikić 25/0, Tomislav Crnković 24/0, Lav Mantula 23/0, Ivica Horvat 23/0, Dragutin Cizarić 13/0, Stojan Osojnak 11/9, Luka Lipošinović 11/4, Emil Ferković 10/0, D.Horvat 6/0, Zvonko Cimermančić 5/1, Ivica Banožić 4/0, Dragutin Kukec 3/0, Zvonko Strnad 2/0, Franjo Beseredi 1/0

...............................................................................................................

Liga se širi na 14 klubova. Stiže Čonč iz Lokse (napokon), a u kontra smjeru ide Branko Stinčić. "Stina" nema sreće, u Hajduku je bio rezerva Beari, pa prelazi među plave i gleda u leđa Majeroviću i Kralju. U prvenstvu afera do afere. Zakrvili su se Dinamo i Partizan (posudba Horvata, odnosno Crnkovića), pa Zvezda i Vojvodina. "Lale" su bolje na terenu, Beograđani za "zelenim stolom" - zbog demobiliziranog Veselinovića koji (ni)je imao pravo nastupa. I Hajduk vodi bitku protiv FSJ-a (ma nemoguće?!) zbog suspenzije Beare i Vukasa koji se nisu pojavili na okupljanju repke. Izgovor je bio da su krenuli svojim autom, ali im je riknula gefufna na cincilatoru...

Iz razloga (do)gradnje maksimirskog stadiona Dinamo je prvih deset ZG tekmi igrao u "Kranjči" (pred prosječno 14.000 ljudi!). Pravi domaćinski teren, 8 pobjeda, jedan "polukiks" (BSK 1:1) i jedan kiks (Vojvodina 0:2). U gostima također ide dosta dobro, četiri "winnera", dva "iksa" i jedan poraz (od Hajduka 0:1, strijelac "odmetnuti" Senčar). Dva mjeseca kasnije Čonč postiže jedini gol na tekmi protiv "svoje" Lokomotive, na završnici prvog dijela prvenstva. Zbog SP-a igra se prekovremeno, pa slijede i dva "proljetna" kola, stanje na tablici - "velika četvorka" svi u jedan bod razlike.

Prvi put je na snazi "dinamovo proljeće". Nakon poraza u Bgu od Partizana, kreće kaznena ekspedicija - četiri pobjede u nizu, gol razlika 15:3. Slijedi Hajduk, prvi put ove sezone igramo u Maksimiru. Prošlo kolo "Bili" se inate FSJ-u i gube bez borbe protiv Sarajeva i sad "nabrijani" stižu u Zgb. Na poluvremenu 0:1, a onda se "ukazuje" otkriće sezone Osojnak (debitira tek u 17. kolu), koji s dvije "gajbe" preokreće. Za 3:1 zabija Čajkovski. Slijedi "petarda" protiv Radničkog i "egal" u Skoplju, pa nas (su)stiže Zvezda. Idemo na noge Odredu u Ljubljanu, na Uskrs 1954. "Košara" je prepuna poklona, četiri u našoj mreži, ali i pola tuceta u domaćoj. Ivan Toplak se "odbija predati", zabija nam 4 komada. Predzadnje kolo, hollywoodski scenarij, Zvezda, s istim brojem bodova, pred 45.000 gledatelja. Čvrsta "nula" do 90. i onda Dvornić pronalazi Osojnaka, a on zabija! Za potvrdu naslova - 6:0 protiv Lokse.

...............................................................................................................

Dvadeset igrača je nastupilo u ovom prvenstvu za plave. Iskristaliziralo se devet standarnih igrača, a "klizna" radna mjesta su bila pozicija golmana (Kralj 16 nastupa, Majerović 10) i petog ofenzivca (Lipošinović i Osojnak po 10 "kapica"). Ostalih devet igrača su bile "stare iskusnjare" od 25-godišnjeg Šikića i Crnkovića, preko Mantule, Režeka i Čonča(po 26) do Dvornića, Ivice Horvata(po 28), Benka i Željka Čajkovskog(po 29). Iako su napadači bili izuzetno raspoloženi (72 gola!) najbolje ocjenjeni igrači su bili stupovi obrane - braća Horvat, Crnković, Mantula i Kralj. Od mlađih igrača nastupaju Lipošinović(21), Ferković i Kukec(po 23), te najmlađi Banožić(20 godina). S druge strane zadnje tekme u karijeri za plave su odigrali Strnad, Drago Horvat i "deda" Cimermančić (s 37 na leđima)...

Ovaj gospodin je Vladimir Majerović, naš golman. U legendu je ušao jednog listopadskog dana kad je "crnobele" zavio u crno. 1/4-finale kupa, plave "ovčice" stižu pod nož dream teamu Partizana (Belin, Čajkovski, Milutinović, Bobek, Zebec)... Nama fali cijela obrana (Kralj, braća Horvat, Mantula i Šikić) + primamo gol za 0:1 u prvoj minuti! "Naš" Čajkovski izjednačuje, pa opet gol za Partizan, a onda i penal. Bobek, zalet i - "Majer" brani. Dvornić nas vraća u egal, a Lipošinović dovodi u vodstvo. Na početku drugog poluvremena penal i za plave. Cimermančić zabija svoj posljednji gol u Dinamu za 4:2. Malo zatim Bobek ima "deja vu", Majerović mu opet skida "elver"! Ž. Čajkovski diže na tri razlike, ali malo kasnije je već 5:4. I nešto novo - penal za "crnobijele". Pored gola, "Majer" je začarao mrežu. Do kraja izjednačenje, pa produžeci i udarci s bijele točke. Prva serija Majerović treći put(!!!) brani Bobeku, pa onda i trostrukom strijelcu Milutinoviću. Za potvrdu pobjede "noktima" skreće i Zebecu s 11 m. Primiš sedam golova, obraniš šest penala - legendarno...

Nakon "ludila" protiv Partizana u kupu, slijedi još veće u polufinalu protiv BSK-a. Igra se u Zagrebu, što ne spriječava goste da povedu. Imaju šansu i za povećanje, ali već znamo da Majeroviću obrana penala ne predstavlja problem. Slijedi jedanaesterac i na drugoj strani, Benko je siguran i ide se u produžetke. U njima nema promjena, pa se kreće u lutriju penala. Tu se pucaju dvije serije po pet, pa se netko dosjetio da je to pogrešno, odnosno da sudac ne zna pravila. U međuvremenu je pala "kmica" i izvođenje se prekida nakon 23(?!) jedanaesterca... Oba kluba najavljuju žalbu, ali nema delegata na utakmici(?), pa ih mogu predati "upravi vodovoda". FSJ odlučuje da se 13 dana kasnije nastavi s izvođenjem penala, u kojem su plavi s(p)retniji i plasiraju se u finale. No, ne za dugo, pošto je nova odluka da se sve poništava (zbog povrede pravila) i kreće nova tekma. U njoj gosti igraju "bunkericu", ali cilj opravdava sredstvo, pobjeđuju 2:1 i odlaze u finale, gdje kasnije i osvajaju pehar... 

...............................................................................................................

Share this page