Presjek sezone........29    22 4 3    71:20 48    (82,8%)

PRVENSTVO 

22 16 3 3  48:19 35 (79,5%)

KUP

7 6 1 0  26:1 13 (92,9%)

(B.Hügl)

Branko Stinčić 27/0, Vladimir Majerović 1/0, Željko Čajkovski 28/13, Ivica Horvat 27/0, Božidar Senčar 26/16, Dionizije Dvornić 26/12, Franjo Wölfl 25/10, Tomislav Crnković 25/0, Dragutin Cizarić 24/2, Branko Režek 21/3, Krešimir Pukšec 19/2, Zvonko Cimermančić 13/5, Aleksandar Benko 13/2, Svemir Delić 13/0, Zvonko Strnad 7/1, Drago Horvat 6/0, Luka Lipšinović 5/3, Marijan Cvetan 3/1, Stjepan Kašner 1/0, Ante Katalenić 1/0

...............................................................................................................

Opet tijek prvenstva proljeće - jesen... Vjerojatno znate priču o kravi koja daje pregršt mlijeka i na kraju se ritne i sve prolije? Dinamo je veći dio prvenstva "davao hektolitre mlijeka" - nakon 7. kola 13 bodova, gol razlika 18:2! Nakon 14. kola 12 pobjeda uz dva "egala", +5 ispred Hajduka i čak +7 ispred Zvezde. A do kraja samo osam kola, znači još samo 16 bodova "u igri". Događa se poraz u Splitu (1:3), ali nema veze - slijede četiri pobjede u nizu (Partizan, Spartak, Mačva, Borac Zagreb) i tri kola prije kraja sve je gotovo. Novine donose naslove "Prvak države djelomično poznat" i "Definitivno rješeno pitanje prvaka". Hm, ili ipak nije? Bumo vidli...

Kak bi rekao "Krpa" iz Metastaza; "Čista psihologija", tako će o neuspjehu plavih sve reći "čista matematika". Dinamo je u prvih 19 kola izgubio samo četiri(!) boda, a onda u zadnja tri kola prosuo njih pet... Ona krava (čitaj Dinamo) iz prošlog odjeljka ne da je prolila mlijeko, nego je i "srušila štalu". Početak kraja poraz protiv Sarajeva u Zgbu, "sredina" tjedan dana kasnije protiv Zvezde (poraz u Zgbu, egejn), te tragični završetak -  2:2 protiv BSK-a. Crvena Zvezda dan kasnije pobjeđuje Partizan s "aman taman" 2:0 i osvaja naslov. U to vrijeme se gleda količnik (omjer golova), a tu nam "fali" 12 tisućinki (2.380:2.368). U tijeku sezone smo imali i količnik - 9! A da smo zadnje kolo odigrali 0:0, Zvezdi bi trebalo za naslov - 6:0...

Kao jedan od glavnih razloga kraha plavih se navodi prijateljska tekma protiv Rapida (pojačani "Čikom" Čajkovskim pregazili smo Austrijance 6:2) igrana nedugo prije opisane završnice prvenstva. Da li je ta pobjeda utjecala na "lako ćemo" stav dinamovih igrača? Da li su neki igrači igrali nespremni (Hugl prije Sarajeva govori kako su ozlijeđeni Delić, Cimermančić i I.Horvat, a drugi dan nastupaju sva trojica)? Sigurno zasluge za potop ima i Crnkovićeva kazna neigranja mjesec dana, zbog svađe s gledateljima(?!) u Subotici. Ili je greška (paradoksalno) u prevelikom odmoru od utakmica? Naime, plavi su uz 19 tekmi u prvenstvu, "odradili" i 28 prijateljskih (turneje po Njemačkoj i Engleskoj, Hajdukov turnir...). Znači u sedam mjeseci 47 utakmica (nevjerojatnih 36 pobjeda) i onda prije zadnja tri kola - STOP prijateljskim utakmicama. Potpuna koncentracija na prvenstvo i - debakl. Što bi bilo kad bi bilo ili skraćeno "ki bi da bi"?

Kratko nakon šokantne završnice prvenstva kreće kup. Plavi rješavaju Slaviju (3:0) i Radnik (9:0). Onda drama u Zgbu protiv Mostaraca (1:1, pa ždrijeb. Novčić je bacio delegat saveza Jure Naglić, budući potpredsjednik Dinama i donio sreću plavima). Slijedi šetnja po Zrenjaninskom korzu (0:8), pa polufinale protiv Zvezde doma. Sreća nam i dalje vraća dug iz prvenstva - slobodnjak s 25 metara izvodi Wolfl, lopta pogađa (su)igrača, mijenja smjer i završava u mreži za konačnih 1:0. U finalu Vojvodina, prva tekma kod nas. Gosti drže nulu, iako Dinamo ima prečku, pa penal. Ipak do kraja dva puta pogađa Dvornić i stavljamo jednu ruku na pehar. Uzvrat na stadionu JNA, "indigo" pobjeda plavih 2:0. Wolfl i Čajkovski i prvi kup stiže u maksimirske vitrine!

...............................................................................................................

Evo zanimljivog isječka iz novina, iz kojeg možemo saznati da su u dinamovoj lutriji jedne od glavnih nagrada bile - pet kila masti, "kombinirana" soba(?) ili kao apsolutni bingo - "krmača s praščićima". Na žalost, ne navodi se broj praščića, ali (isto tako na žalost) u istim novinama se navodi broj gledatelja koji je pohodio odlučujuću tekmu za naslov prvaka, protiv Sarajeva. Vjerovali ili ne skupilo ih se između 8 i 10 tisuća! S obzirom da je početak prvenstva rušio rekorde posjećenosti - na Napretku 25.000, na Hajduku 30.000 još čudnije zvuči ta brojka. Ili je odgovor u duplom programu početkom sezone - igrali smo mi, pa iza nas Borac (sa Zebecom)? Možebitna potvrda za to je i u 12. kolu kad Dinamo-Vojvodina prati 18.000 gledatelja, a u isto vrijeme (tad se Borac već preselio u "Kranjču") Borac-Lokomotiva 15.000. I još - zadnje kolo, BSK-Dinamo pratilo je 40.000 ljudi. Nekako sumnjamo da su to sve pristalice BSK-a. A još više sumnjamo da bi se u "obrnutom" slučaju, na npr. Loksa-Zvezda skupilo 40.000 ljudi, kako bi navijalo protiv Zvezde...

Share this page