Presjek sezone..........19    14 1 4    56:23    29 (76,3%)

PRVENSTVO 

18 14 1 3  56:20 29 (80,5%)

KUP

1 0 0 1  0:3 0 (0%)

(M.Kokotović, K.Mutsch)

Josip Babić 10/0, Slavko Arneri 6/0, Zvonko Monsider 3/0, Zvonko Cimermančić 19/10, Željko Čajkovski 19/6, Branko Pleše 19/2, Drago Horvat 19/0, Franjo Wölfl 18/22, Ratko Kacian 17/4, Marko Jurić 13/0, Ivica Reiss 11/2, Krešimir Pukšec 11/0, Aleksandar Benko 9/4, Ivan Jazbinšek 9/0, Ivica Horvat 9/0, Božidar Senčar 6/4, Đuka Strugar 5/0, Zvonko Strnad 3/1, Mirko Kokotović 2/0, Dragutin Lojen 1/0

...............................................................................................................

...............................................................................................................

Prije prvenstva administrativno je određeno tko (ne)ispada, pošto Ponziana iz Trsta mora o(p)stati, usprkos plasmanu. Vrijedi zabilježiti i prvi transfer - Vinko Golob odlazi preko "grane" u Bohemians. U sezonu Dinamo ulazi više nego furizno - nakon tri kola maksimalan broj bodova i gol razlika 14:3! Wolfl je "isporučio" sedam, Senčar dodao četiri gola. Slijede tri derbija od kojih je najzanimljiviji bio protiv Hajduka. Zvone Mornar izvještava da se "zbog radi 42 gostujuća prekršaja igra nije mogla razviti, premda su domaći igrači suprostavili svoju tehničku spremu". Takav antinogomet Hajduka izazvao je reakciju domaćih navijača - "za vrijeme utakmice doletio je jedan oveći kamen u pravcu centra, poslije susreta je napadnut sudac, a svlačionice su bile opkoljene masom koja je protestirala i nije dugo vremena dozvolila da se hajdukovci upute u svratište". Dinamo maršira kroz prvenstvo, po zimi nam napokon dolazi i "naš" Jazbinšek. Senčar odlazi u vojsku, pa automatski dobiva pravo nastupati za Partizan(?!). I tada slijedi - gostovanje u Trstu...

...............................................................................................................

Tzv. Slobodna teritorija Trsta je bila toliko slobodna da je Dinamo morao dobiti "kolektivnu putnu ispravu" za odigravanje utakmice prvenstva Jugoslavije u "de facto" stranoj državi. Slijedi naša pobjeda, teniskim rezultatom 6:3. Važnije je ono što se događalo poslije tekme, kad plava "jedinica" Monsider (manje zbog primljena tri gola, a puno više zbog pretrpljenog križnog puta do Bleiburga i "nagradnog" dosluženja JNA 1947.) daje petama vjetra i ostaje u inozemstvu. Šlag na tortu dodaje rezervni golman Josip Babić koji se isto zadržao na Ponte Rossu. Dinamo poučen iskustvom iz prošlog prvenstva, kad je četvrtinu istog igrao bez golmana, odlučuje ne nastupati dok mu se ne omogući "nabava" vratara. FSJ popušta, omogućava dolazak Arnerija iz Lokomotive, a vraća se i Babić iz Trsta. I prva utakmica poslije svega toga - gaženje Zvezde 5:1! Nakon "petarde" Zvezdi i pobjede nad Hajdukom u Splitu, treći uzastopni derbi donio nam je momčad Partizana. Igralo se na igralištu u Kranjčevićevoj i postignut je rekord u broju gledatelja za sva vremena - 30.000! Dinamo je napravio konačan korak prema naslovu prvaka, golom Benka u 75. minuti.

Ove godine se nastavio cirkus oko nogometa, ali ipak u puno manjem opsegu. Uz spomenute "slučaj Monsider" i "slučaj Senčar", vjerojatno je vrh gluposti dosegnut kada je "zbog lošeg suđenja sudije Mievskog poništena utakmica Zvezda - Lokomotiva". Od pozitivnih stvari - pokrenut je Kup, gdje smo opraštamo na samom početku (Sarajevo, 0:3).

...............................................................................................................

Share this page