(Z.Čajkovski, D.Jerković)
Fahrudin Dautbegović 35/0, Želimir Stinčić 8/0, Ivica Senzen 42/7, Dragutin Vabec 42/4, Damir Valec 38/0, Josip Lalić 36/6, Ivica Miljković 35/6, Josip Gucmirtl 32/5, Denijal Pirić 31/5, Zdenko Kafka 31/4, Mladen Ramljak 29/1, Branko Gračanin 27/0, Marijan Čerček 25/3, Filip Blašković 21/0, Slavko Kovačić 18/8, Alojz Renić 17/4, Krasnodar Rora 15/2, Antun Crnić 11/3, Zvonko Breber 11/1, Josip Kečkeš 10/2, Marijan Novak 7/2, Fikret Mujkić 6/2, Josip Kuže 3/0, Mirko Vrbanić 2/0, Ivica Car 1/0, Rudolf Cvek 1/0
Ove sezone, s obzirom na skromne rezultate, najzanimljiviji dio bile su - pripreme! Samo par dana nakon završetka prvenstva, plavi su otišli na sjevernoameričku turneju. Tamo smo prezentirani kao ambasadori Hrvatske, atmosfera je na utakmicama bila euforična (pričamo o 1971., godini HR proljeća...), pa je povratkom u "domovinu" uslijedilo "pranje glava" dinamovom vodstvu. Rezultati su u ovom slučaju doista nebitni, ali je vrijedno zabilježiti da smo igrali četiri puta protiv FC Croatia, te jednom i protiv FC "Croatian All Stars". Igrali smo i protiv "simpatične" grčke repke, pa se "pokefali" u toj mjeri, da je nakon intervencije policije na konjima(!), tekma prekinuta pola sata prije kraja. Zanimljivo je da znani dinamov kroničar plasira podatak da je trener Čajkovski na turneji igrao i postigao gol, iako je to zapravo bio njegov sin Zlatan (koji je postigao dva gola). Emocionalno prazni, naši prvotimci igraju i "Ljetnu ligu prvaka" i bilježe svih pet poraza. Prijelazni rok nam donosi Kovačića, Kečkeša, Mujkića i Renića, a odnosi Mesića, Ražića i Bradvića.
Nakon odigranih 17(!) pripremnih tekmi u mjesec i pol dana(!!) ulazimo u prvenstvo. Npr. četiri dana nakon utakmice u New Yorku, već se igra prijateljska u Sarajevu!? Suludo. Bez pravih priprema imamo samo dvije pobjede u prvih 8 kola. Poraz u Kragujevcu nas dovodi u borbu za ostanak, pa to "glavom" plaća trener Čajkovski. Novi strateg je Dražan Jerković, koji do kraja jeseni ostaje neporažen i dovodi plave na šestu poziciju. Slijedi proljeće za zaborav - samo pet pobjeda u 17 kola. Iako jedna ulazi u anale - petarda "Bilima" na Starom placu! Puno bolje nam ide u kupovima, gdje u "domaćem" stižemo do finala (poraz od Hajduka 1:2), a u Kupu pobjednika kupova ispadamo bez poraza (od bečkog Rapida).
U dinamovoj sezoni za zaborav, vrh ledene sante je nedisciplina. Zasigurno ima više uzroka te sramote (duga turneja bez odmora, slabe igre i rezultati, loše suđenje...), ali opravdanja nema. Poslije finala kupa kažnjeni su trener Jerković i Dautbegović. A to je "kamilica" prema događaju iz Kragujevca. Gucmirtl je isključen jer je udario Vabeca!!! Iako daleko od toga da je "Of" bio nevin. Evo izvještaja iz SN-a; Gucmirtl je prišao klupi i zatražio od trenera Čajkovskog veće zalaganje suigrača. Prišao mu je Vabec, jedan od najslabijih i najlijenih, i posprdno rekao "Zar si opet išao nekog tužakati?". Guco je u tom momentu bio kapetan plavih, s "tri banke" na leđima, osvajač KVG-ova. S druge strane Vabec je imao 20 godina i tek počinjao karijeru...
Rođen u Sarajevu, u četiri sezone u Dinamu odigrao 40 tekmi, idol navijača. Trofeja vidio nije. Kao maloljetnik pobjegao u Tursku i potpisao (nevažeći) ugovor, uzeo lovu i vratio se doma. S 19 godina u poluvremenu utakmice sa Sarajevom, posvađao se s trenerom i odbio nastaviti igrati. Godinu dana kasnije oženio Miss Yuge iz Beograda, te skovao plan kako će zaigrati u Partizanu, klubu kojeg oduvijek simpatizira. Odlazi u JNA, "Željo" ga prodaje nama, ali njemu nije do nogometa. Razvodi se od prve žene, utjehu pronalazi s "pevaljkom" Radmilom Karaklajić. Ne zadugo. Završava u vojnom zatvoru zbog a) tuče s bivšim suigračem Hadžiabdićem b) krivotvorenja dokumenata. Poslije prelaska u Dinamo, optužen je i za utaju poreza. U finalu kupa pljunuo hajdukovog Burazina. Kao što rekosmo - bio je idol tribina. Zašto? Vi recite nama...
Rođeni Zagrepčanin, osvajač KVG-ova i dva domaća kupa. ZG publika ga nije mogla smisliti - Kad god bi spiker pročitao njegovo ime, maksimirskim stadionom razlijegali bi se zvižduci. A kad bi se pojavio na terenu, negodovanje bi dostiglo vrhunac. Gotovo svaki njegov dodir s loptom dočekalo bi neodobravanje, a uspjele poteze mukla tišina. "Nikad mi nije bilo jasno zašto sam bio nesimpatičan navijačima, zašto su mi zviždali. Trčao sam, trudio se, ali su me ti zvižduci sputavali. Što su bili češći i jači, to sam bio nemoćniji." Iako centarfor, pored Zambate, uglavnom je završavao na krilu. Nevezano uz nogometno umijeće, neka ostane zabilježeno i da je oženio svoju osnovnoškolsku(!) ljubav, a na pitanje o idolu odgovara - moj kapetan Belin... Kao što rekosmo "kibici" ga nisu mogli vidjeti. Zašto? Vi recite nama...