Presjek sezone.....35 21 9 5 69:40 51 (72,9%)

PRVENSTVO 34 21 8 5  67:38 50 (73,5%)

KUP 1 0 1 0  2:2 1 (50%)

https://www.facebook.com/media/set/?vanity=nkdinamozgb&set=a.1531223686909410

(V. Marković)

Želimir Stinčić 33/0, Tomislav Ivković 3/0, Snješko Cerin 33/13, Srećko Bogdan 33/5, Rajko Janjanin 33/1, Petar Bručić 32/6, Vilson Džoni 31/11, Velimir Zajec 30/1, Zlatko Kranjčar 26/13, Ivica Senzen 25/2, Džemal Mustedanagić 25/0, Dragutin Vabec 24/10, Savko Marić 17/2, Martin Novoselac 15/0, Čedomir Jovičević 14/0, Branko Devčić 13/0, Branko Tucak 11/0, Marko Mlinarić 9/2, Ivan Bedi 8/0, Radimir Bobinac 8/1, Rajko Vujadinović 8/1, Ivica Poljak 5/0, Mario Bonić 4/0, Veljko Tukša 2/0, Spaso Papić 1/0, Mladen Župetić 1/0

...............................................................................................................

Prijelazni rok je donio "bombu", igrač (i to kakav!) "Bilih" prelazi u Dinamo! Nakon desetljeća igranja u Hajduku, u najboljim igračkim godinama(28) reprezentativac Vilson Džoni je potpisao za plave. Ključ je bio u našem novom treneru Vlatku Markoviću, koji je godinu dana prije preuzeo Splićane (btw, i onda je sa sobom poveo najboljeg igrača svog bivšeg kluba - Rukljača iz Zagreba), a sada je preuzeo klupu Dinama i u "paketu" doveo (po)najboljeg igrača Hajduka. Taj prijelaz je, uz dolazak Harisa Škore 1987., najzvučniji dolazak igrača u naš klub za vrijeme ex Yu. Zanimljivo da je prvi gol u plavom dresu postigao u prijateljskoj tekmi protiv Hajduka u Splitu 5.8.1978., na "oduševljenje" domaćih navijača :-). Par dana ranije dobrodošlicu Džoniju i treneru Markoviću 35.000 ljudi je zaželjelo u "friendly" utakmici protiv Nottinghama (1:1). Respektabilni sastav je glasio; Stinčić, Džoni, Tucak, Zajec, Novoselac, Bogdan, Senzen, Bručić, Cerin, Kranjčar i Mlinarić (s brojem 11, igra klasično lijevo krilo). Prigodno bi bilo citirati Juru Stublića - "dolazi nešto, ja ne znam što, ali jako, jako osjećam to..."

...............................................................................................................

Osim po dolasku Vilsona Džonija, ovo prvenstvo će biti zapamćeno po slučaju Tomić. Već u prvom kolu put nas je nanio na Kantridu, gdje je za Rijeku nastupio novopridošli Edmund Tomić, s čijim nastupom nije sve "čisto". Uglavnom, Dinamo tekmu gubi, pa ulaže žalbu. I sve je bilo OK, pošto plavi u tom momentu nisu bili opasni - do desetog kola "životarimo" u sredini tablice. Nakon dva mjeseca natezanja natjecateljska komisija dodjeljuje pobjedu plavima. Odjednom, s ta dva boda, te pobjedama u Sarajevu i Beogradu izbijamo na sam vrh! Do kraja jeseni odbijena je žalba Rijeke, a Dinamo je povećao prednost na dva boda ispred Hajduka. "Tvrdoglavi" Dinamo je u proljeće ušao furiozno - s tri pobjede u nizu. FSJ shvaća da je "vrag odnio šalu" i prihvaća rijekinu žalbu (iz drugog pokušaja?!). Gubimo u Tuzli, na minus dva smo, ali imamo pravo na žalbu tzv. Izvršnom odboru FSJ-a, poslije čije odluke više nema prigovora. Izvršni odbor traži mišljenje svoje Komisije za propise (trust pravnika), čiji odluku isti taj Odbor treba prihvatiti. Barem u teoriji... 

8. travnja 1979. plavi dočekuju Partizan. 35.000 navijača svjedoči pobjedi (1:0, Vabec), dok u isto vrijeme u Splitu Hajduk pobjeđuje Budućnost i ostaje na +2. Pet dana kasnije, više od pola godine nakon sporne utakmice Rijeka - Dinamo, stručna komisija (kao što rekosmo skup pravnika) FSJ-a donosi odluku da su plavi u pravu i (opet) registrira utakmicu 0:3 (bb). Dva dana kasnije, Hajduk kiksa u Kruševcu (0:0), Dinamo pobjeđuje na Marakani i situacije je slijedeća; 

1. Dinamo 34

2. Hajduk 33

20.4. sastaje se Izvršni odbor FSJ-a koji treba (samo) verificirati donesenu odluku Stručne komisije. Na pitanje "Tko se slaže s donesenom odlukom ?" neočekivano je delegat Nogometnog saveza Hrvatske Miloje Gabrijelić, suprotno odluci matičnog saveza ostao spuštene ruke. Uzaludne su bile ruke u zraku drugih delegata (Ledić, Pavlović, delegati Vojvodine), pošto su se predstavnici drugih republičkih saveza izjasnili da nemaju stava, odluka je jednostavno odbačena! Dinamo nakon toga pobjeđuje Budućnost, igra 2:2 u Kruševcu, pa 1:1 s Olimpijom u Maksimiru. Prije puta na Stari plac situacije je slijedeća;

1. Hajduk 38

2. Dinamo 36

Drago Vabec u 90. minuti zabija za pobjedu i dostizanje Hajduka na vrhu. Ne i prestizanje, pošto se gleda ukupna gol razlika, a tu su "bili" uspješniji za sedam golova. Iduća dva kola oba kluba bilježe pobjede, a onda u 30. kolu Hajduk osvaja samo bod u Osijeku(1:1), a Dinamo niti to u Nišu(1:2). Slijede uvjerljive pobjede (Dinamo - Borac 4:0, Hajduk - Velež 3:0), a 32. kolo donosi opet bodovni egal na tablici, poslije boda Hajduka u Novom Sadu. Do kraja su još dva kola, a situacija je slijedeća;

1.Hajduk 46 (58:26)

2.Dinamo 46 (63:37)

Zadnja dva kola ne donose nikakvu promjenu, pa s istim brojem bodova, ali zbog bolje gol razlike (+34 u odnosu na +29) naslov ide u Split. Da su današnji kriteriji (tri boda za pobjedu) bili na snazi Dinamo bi bio prvak. Da su se gledali međusobni susreti opet bi pehar završio u našim vitrinama. Ili da smo par godina ranije odigrali "Šajberovo" kolo (Vojvodina - Dinamo 1:7 iz 1986.) bilo bi nam "aman-taman" :-).

34. kolo, Vojvodina - Dinamo 0:1

...............................................................................................................

Share this page