Presjek sezone..................7    7 0 0    40:5    14 (100%)

KVALIFIKACIJE ZA PRV. ZAGREBA

7 7 0 0  40:5 14 (100%)

(B.Kunst, M.Bukovi)

Zvonko Monsider 7/0, Ratko Kacian 7/6, Dušan Franičević 7/0, Svetozar Peričić 6/11, Slavko Beda 6/4, Mirko Kokotović 6/1, Ivica Horvat 6/0, Drago Horvat 5/0, Ivica Reiss 4/6, Dragutin Lojen 4/0, Dragutin Hripko 3/3, Bruno Knežević 3/1, Ivica Medarić 3/1, Gabrijel Kurtanjek 3/0, August Lešnik 2/4, Zvonko Reiter 2/1, Zvonko Cimermančić 2/1, Željko Čajkovski 1/1

................................................................................................................

Jedan od proklamiranih temelja društva nakon "oslobođenja" 1945. je "da fiskultura u novim uvjetima mora postati odgojno sredstvo, s pozitivnim utjecajem na radničke i seljačke omladinske mase". Naravno da je bilo teško odoljeti takovu pozivu/naredbi, pa se nedugo nakon toga u Gundulićevoj ulici, okupilo 200-tinjak sportaša iz Elektre, Plinare, Vodovoda, ZET-a, Klaonice(!) i Gradskog poglavarstva na osnivačkoj skupštini Fiskulturnog društva. Mudre glave su brzo to odradile, ali onda je zapelo na imenu društva. Naravno da je svaki predstavnik "vukao" na svoju stranu, pa su se redali prijedlozi; "Elektra", "Turbina", "Torpedo", "Čelik" i slično. S obzirom na nedavni završetak rata, pretpostavka je da predstavnici Gradske klaonice nisu imali svoj prijedlog... Sve je prelomio Ivica Medarić s "Dinamom" i na taj način ušao u povijest kao kum maksimirskog kluba.

...............................................................................................................

Na osnivačkoj sjednici je odlučeno da boja društva bude plava, a predsjednik upravnog odbora ing. Herman Mattes (direktor Elektre). Od brojnih sekcija, nama je najzanimljivija ona nogometna. Ico Hitrec je postao prvi prezidente kluba, a Milan Šarić zamjenik. Treniranja prve momčadi (koja "de facto" još nije ni postojala) se primio Branko Kunst, bivši igrač HAŠK-a, dok je juniore "skupljao"  i trenirao bivši golman Građanskog Maks Mihelčić. Treniralo se na igralištu ZET-a, a prva tekma je zakazana za 23. lipnja 1945.

S koliko muke i entuzijazma je Ico Hitrec pristupio odigravanju prve utakmice najbolje svjedoči podatak da je igrače pozvao - preko novinskog oglasa; "Pozivaju se svi igrači koji su određeni za momčad Dinama da u subotu, 23. lipnja, u 15:30 sati dođu na igralište Građanskog, radi utakmice s reprezentacijom Zrakoplovstva". Iz sadašnje perspektive to izgleda nevjerojatno, ali ne treba smetnuti s uma da je gro igrača bilo razasuto po "armijskim" momčadima (Glaser, Šoštarić, Brozović, braća Čajkovski, Bobek, Jazbinšek, Matekalo, Pleše, Senčar, Dubac, Reiss...). Pred 2000 ljudi, plavi bilježe pobjedu 2:0, a Medarić se (opet) upisuje u klupsku povijest, pošto zabija prvi gol Dinama.

Tjedan nakon susreta protiv "Vazduhoplovaca" dogovoreno je prvo gostovanje, i to ni manje ni više, nego u Beogradu, protiv Crvene Zvezde. U to vrijeme Zvezda je puno uigranija momčad, prvenstveno iz razloga što je osnovana tri mjeseca prije Dinama i do tog momenta ima iza sebe već 13 odigranih susreta. Btw, na osnivačkoj skupštini Zvezde jedan od prijedloga imena (Mladost, Udarnik, Torpedo, Lokomotiva...) bio je i - Dinamo(!). Izgubili smo 4:1, a osim rezultata vrijedno je spomenuti da je prvi gol u karijeri za plave zabio "Mara" Wolfl. I još jedna zanimljivost - istog dana (01.07.1945.), u Zagrebu je svjetlo dana ugledao - Mladen Ramljak. Opširnije o njemu malo poslije...

Prva tekma protiv "Bilih" iz Splita u Zagrebu. Poraz 2:3, i prvi "kme" u povijesti - nepravedno poništen gol zbog nepostojećeg ofsajda... Pred 7000 ljudi pet minuta prije kraja Andrijašević (koliko ih ima? Frankov pranono?) je zabio pobjedonosni gol za goste. Sudio je gdin Matančić i poslije poništenog gola Hajduku, nitko ga nikad više nije vidio :-). Matošić je zabio za 0:1, Beda ubrzo izjednačio. Do poluvremena je Andrijašević postigao za 1:2, a nakon odmora Kacian vraća sve na početak - 2:2. Slijedi opisani kraj i sedmi dinamov poraz u prvih 11 utakmica novoosnovanog ZG kluba...

...............................................................................................................

"Kvale" za prvenstvo Zgba nisu izazvale pomutnju među ljubiteljima nogometa. Posjet tekmama se kretao od 50 ljudi protiv Građevinara ili 80 protiv Elementa do "vrtoglavih" 2000 protiv Druge Armije (od toga, vjerojatno 1950 u uniformi). O zbrda-zdola skupljenim igračima najbolje svjedoči podatak da je pola momčadi zaigralo tada i nikad više za plave iz Maksimira (Peričić, Hripko, Reiter, Kurtanjek). Barem ih se skupilo svih 11, za razliku od "friendly" tekme u Splitu iste godine, kada su sastav popunili veteran Stanković (s četiri "banke" na leđima) i rukometaš(!) Marold...

Share this page