Presjek sezone.....42 25 7 10 89:40 57 (67,9%)

PRVENSTVO 34 20 5 9  75:33 45 (66,2%)

KUP 6 5 1 0  12:4 11 (91,7%)

EUROPA 2 0 1 1 2:3 1 (25%)

(I.Horvat) 

Fahrudin Dautbegović 36/0, Zlatko Škorić 5/0, Želimir Stinčić 1/0, Filip Blašković 42/1, Mladen Ramljak 41/0, Rudolf Belin 37/15, Rudolf Cvek 37/0, Marijan Čerček 36/10, Branko Gračanin 36/0, Slaven Zambata 34/20, Ivica Kiš 34/9, Denijal Pirić 34/5, Krasnodar Rora 33/8, Josip Gucmirtl 32/6, Marijan Brnčić 19/0, Marijan Novak 15/2, Antun Crnić 10/7, Dragutin Vabec 9/3

...............................................................................................................

Copy/paste sezona od prije 18 godina. Reklo bi se da će nam ta "punoljetnost" donijeti mudrost, ali nije - velika prednost (šest bodova, ne sedam kao što se spominje), onda podbačaj u završnici i utjeha u osvojenom kupu. No krenimo redom - nakon poznatog pada, Lamza "nemre više" i nakon samo tri odigrane utakmice prelazi u Rijeku. U prvenstu u prvih šest dinamovih tekmi pobjeđuju domaćini. Onda slijedi glavna zanimljivost prvenstva - strani suci! Naime, Dinamo se uspio izboriti da mu u gostima sude strani suci. I gle vraga, osvojili smo svih šest bodova na ta tri (OFK, Partizan i Maribor) gostovanja (iako glavni dinamov kroničar navodi da su i u Boru sudili "strenđeri", nisu). Sve u svemu, plavi do kraja jeseni igraju bez poraza (devet pobjeda, tri "iksa") i uvjerljivo vode na tablici.

U kupovima polovičan učinak - izbacujemo Zadar "doma", a ispadamo od Fiorentine "vani". Zadrani su pali manje-više laganini (4:1), a protiv Talijana smo prvo igrali doma 1:1, a u uzvratu lovili dva gola prednosti. Stižemo (samo) na pola puta. Nakon Zadra, kroz ušicu igle plavi se provlače do finala. Granitna obrana otklanja sve opasnosti, a u napadu jedine pogotke postiže Pirić. Kronološki; Radnički 1:0, Željo 1:0, Partizan 0:0. U ovoj zadnjoj utakmici "Faćo" briljira na izvođenju penala. 

Zanimljiva je, na žalost i dobro poznata priča o plavim navijačima. Npr. Rijeka u Maksimiru, imamo pet bodova "fore" na tablici, prije godinu dana si uzeo "kantu" KVG-ova, na terenu su Belin, Ramljak, Zambata, Rora, Čerček...a na tribinama 5000 ljudi! Ili Olimpija, u međuvremenu su plavi "prasnuli" Zvezdu usred Begeša, lomi se prvenstvo. Gledatelja? "Čak" 6000. Svaki komentar je suvišan... Na kraju nas je mogla spasiti Rijeka, ali su oni očekivano dobili nas, a izgubili od Zvezde. Ali razlog našeg podbačaja nisu niti gledatelji, niti "drugari" s Kvarnera, niti sudačke greške (kojih je bilo), nego mi sami. 12 kola do kraja plavi  5 bodova "fore" u iduća tri kola pretvaraju u "nulu" (samo bod osvojen protiv Radničkog, Olimpije i Proletera!).

Finale - Hajduk, prvi pokušaj završava 3:3, nakon produžetaka. Nakon 90 minuta "reza" je 2:2, nakon 0:1, preokret golovima Gucmirtla i Zambate. Hajduk se vraća u igru 15 minuta prije kraja kad postižu gol za 2:2, a na identičan način Zambata u 110. minuti poravnava na 3:3. Lijepo je bilo vidjeti plave u dresovima s velikim natpisom "CROATIA" i "malo" manjim "baterije" ispod. Penala nema, nova tekma je tek za 20 dana! U njoj plavi gaze "Bile" s 3:0 (Belin,Zambata,Vabec) i osvajaju Kup po peti puta. Vrijeme će pokazati kako slijedi sušno desetljeće bez trofeja (do 1980.). Nasuprot tome, zadnjih deset godina (1960-1969) je jedno od najboljih u povijesti, usprkos neosvojenom naslovu. Uz nenadmašni Kup Velesajamskih gradova (+ finale 1963.), osvojena su četiri YU kupa i zabilježeno je čak osam plasmana među prva tri kluba u prvenstvu.

...............................................................................................................

Share this page