Presjek sezone.....37 12 9 16 36:40 33 (44,6%)

PRVENSTVO 34 12 9 13  34:33 33 (48,5%)

KUP 1 0 0 1  1:3 0 (0%)

EUROPA 2 0 0 2 1:4 0 (0%)

https://www.facebook.com/media/set/?vanity=nkdinamozgb&set=a.1530128720352240

(D.Kapetanović, M.Bazić) 

Želimir Stinčić 24/0, Milan Šarović 13/0, Ivica Miljković 36/2, Damir Valec 36/1, Mario Bonić 33/8, Dragutin Vabec 32/9, Josip Kuže 30/0, Srećko Huljić 23/1, Zdenko Kafka 21/1, Ivica Car 21/0, Filip Blašković 20/0, Veljko Tukša 19/1, Mladen Ramljak 18/1, Josip Lalić 17/4, Josip Ražić 17/0, Mladen Repalust 15/1, Fikret Mujkić 13/2, Zlatko Kranjčar 12/2, Ivan Bedi 11/0, Marijan Čerček 10/0, Džemal Mustedanagić 9/1, Čedomir Jovičević 8/0, Ivica Senzen 7/1, Nenad Lušić 7/0, Slavko Kovačić 5/1, Branko Devčić 4/0, Zlatko Vugrin 1/0

...............................................................................................................

Smjena generacija. U ovom prijelaznom roku klub su napustili Dautbegović, Brnčić, Kiš, Novak, Rora, Zambata i Ramljak. E, da, i Rifat Adjulović. Nikad čuli? Čovjek je došao iz Zvezde, nije odigrao niti sekunde za nas, te prešao u moćnu FK Kozaru. Od prinova, tu su gospar Bonić (na slici lijevo) i centarfor Ražić (treći put u našem klubu, ali bez gola i u ovoj sezoni). Trener je i dalje Kapetanović, kojeg će u proljeće naslijediti Mirko Bazić. Zadnji put se igra famozna Ljetna liga prvaka, s repkom bivše države, koja i osvaja to prestižno (moš mislit) natjecanje. Vrijedi spomenuti debi dečeca sa slike desno. Sa 17,5 godina, protiv Hajduka, pred 65.000 ljudi.

...............................................................................................................

...............................................................................................................

Nastavlja se plavi hod po mukama. Mora se priznati da su sedamdesete period u kojemu je naš klub pao na najniže grane od osnutka. Nakon dvije sezone u kojima je osvajano osmo mjesto, početak ove je slutio da su došla bolja vremena. Međutim brzo smo se ispuhali, te nakon prvog mjesta poslije šest kola, slijedi niz od četiri poraza na gostovanjima. I to ne u derbijima nego protiv "srednjeg sloja" (Radnički, Sarajevo, Velež, Sloboda) kojemu očigledno i sami sad pripadamo. Pobjedom u Skoplju, neočekivano završavamo polusezonu kao viceprvaci, samo bod iza niškog Radničkog(!). Najveći razlog tome je izjednačenost lige - npr. deveta Olimpija je na dva boda od zone ispadanja, ali i na samo tri od europskih natjecanja. U Kupu pobjednika kupova ispadamo na samom početku, dva poraza od Milana. U "domaćem" kupu također lomimo zube na prvoj prepreci - Timoku iz Zaječara?! Jad i bijeda. Slijedi nastavak prvenstva - tri boda iz prvih 10 kola, bez pobjede, nevjerojatnih 2:12 gol razlika. Gol postižemo svaku petu (doslovno) utakmicu! Predzadnje kolo donosi gradski derbi u Kranjčevićevoj, pred 18.000 ljudi odvija se bitka za prvoligaški život. Dinamo pobjeđuje 2:1, osigurava ostanak u elitnom društvu, a Zagreb gura u ponor druge lige. I treću sezonu zaredom imamo više poraza nego pobjeda... Užas.

...............................................................................................................

...............................................................................................................

Share this page