1.Šimići, 14 trofeja (8xhnl, 5xhk, 1xsk)

Na prvom mjestu se nalaze braća Dario i Josip Šimić s osvojenih (nestvarnih) 14 trofeja! 8 naslova prvaka Hrvatske, 5 HR kupova i jedan superkup se nalaze u njihovoj riznici. Usporedbe radi, svi HR klubovi ZAJEDNO (izuzev Dinama naravno) su osvojili isti broj naslova prvaka kao "Šimić brothers". Stariji Dario ima pet naslova prvaka, 4 kupa i jedan superkup, a mlađi Josip tri naslova i jedan kup. Ukupno su za plave odigrali 258 službenih utakmica i postigli 41 zgoditak. Za HR repku imaju 107(100+7) nastupa i 4(3+1) gola.

2.Rukavine, 11 trofeja (7xhnl, 4xhk)

3. Štefulji, 9 trofeja (6xhnl, 3xhk)

4.Kranjčari, 8 trofeja (1+1P, 2+3K, 1SK)

Prva i jedina "dinastija" koja je osvajala trofeje u bivšem i sadašnjem sustavu. Tata Cico ima prvenstvo '82. i dva kupa '80. i '83. Sin Niko ga je nadmašio (barem u broju trofeja) s osvojenim naslovom prvaka i superkupom 2003., te tri HR kupa (2001.,2002.,2004.). Zlatko je u osvojene trofeje ugradio nevjerojatnu statistiku - u 27 utakmica zabio je 26 golova! Kranjčar junior je "pametno" rasporedio nastupe - prosječno ih po osvojenom trofeju ima - sedam (37 odigranih tekmi = 5 pehara). Ukupno su otac i sin Kranjčar zadužili plave s 426 utakmica i 147 golova...

6.Horvati, 6 trofeja (4xpj, 2xjk)

Poput braće Cvetković i braća Horvat su u istom periodu nosili plavi dres, pa su osvojili identične trofeje - svaki po dva prvenstva(1948. i 1954.)  i jedan kup(1951.). Stariji Drago u osvojene titule ima ugrađenih 15(9+6) nastupa, a mlađi Ivica čak 38(18+20). Obojica su, uz Benka, Cimermančića, Čajkovskog i Strnada, sudjelovali u prva tri osvojena trofeja u povijesti maksimirskog kluba. Ukupno su proveli  fascinantne 23 sezone u prvoj momčadi plavih, odigrali 376 službenih utakmica za Dinamo i 61 (60 Ivica, 1 Drago) za reprezentaciju bivše države. Pristigli su u Dinamo odmah po osnutku 1945. iz  NK Ferrarije.

5.Baturine, 8 trofeja (5xhnl, 1x hk, 2xsk)

7.Lovreni, 5 trofeja (4xhnl, 1xhk)

"Srebrni" Dejan ima s Dinamom pospremljena u vitrinu, tri pehara za prvaka i jedan za kup, dok mlađi brat Davor ima zlatnu medalju za prvenstvo 2015/16. Zanimljivo da je postao osvajač toga naslova s odigranih 37 minuta u cijelom prvenstvu (zadnje kolo, protiv Lokse). Zapravo je to jedinih 37 minuta odigranih za plave u karijeri... Na sličan način se desetljeće ranije u knjige pobjednika upisao i "Dejo", kada ga je u predzadnjem kolu protiv Varteksa u igru, s nepunih 17 godina, ubacio "Uno di noi" Kuže. U 78. minuti je ušao u igru i hrabro stao uz još jednog "Srebrnog" (Ćorluku) u zadnju liniju. Zanimljivo je da je iz igre izašao "Grande" Luka, a suparnike je vodio - Zlatko Dalić... Za naslove 2009. i 2010. je stariji Lovren odradio "sve po propisima" (36 nastupa, 1 gol - Osijeku), isto kao i za osvojeni HR kup 2009. (8 odigranih utakmica, 1 gol - Zagori iz Unešića). Sve u svemu, "Lovren brothers" u 69 tekmi za Dinamo, ulovili su pet trofeja...

8.Halilovići, 5 trofeja (3xhnl, 1xhk, 1xsk)

"Babo" Sead je osvojio prvenstvo 1993. i kup godinu dana kasnije, a sin Alen dva prvenstva (2013. i 2014.) i jedan superkup (2013.). Stariji Halilović se u osvajanju naslova "zabilježio" s 26 nastupa i pet postignutih golova (svih pet je postigao u Maksimiru), a u osvojeni kup je ugradio čak devet nastupa (nekad se igralo pet rundi, s uzvratima) - propustio je samo Šibenik doma. Igrao je u još tri finala (Super)Kupa, ali... Mlađi Halilović je u dvije sezone u kojima se okitio naslovima prvaka, sudjelovao s 44 nastupa i 7 golova. Ostaje u sjećanju gol na Poljudu u praznu mreže, nakon trka od cca 80 metara, te "blitzkrieg" na Kantridi kada je u dvije minute poništio riječko vodstvo od 2:0. Superkup je osvojen protiv Hajduka, 2013., pred 13.000 gledatelja, a Alen je ušao u igru - 13 minuta prije kraja. Silne trinaestice mu nisu donijele nesreću, naprotiv pogodio je penal u raspucavanju. Bio je blizu i osvajanja "običnog" kupa godinu dana kasnije, ali je u finalu Rijeka bila bolja. Alen Halilović je i najmlađi strijelac HNL-a (ispred Matea Kovačića), te najmlađi igrač iz HNL-a u EU natjecanjima (ispred Nikole Vlašića)...

9.Cvetkovići, 4 trofeja (2xpj, 2xjk)

Na 9. mjestu su se smjestili legendarni Boro i Zv(j)ezdan Cvetković. Osvojili su prvenstvo 1981/82 i kup 1982/83. Boro je ugradio u naslov 9 nastupa i jedan gol (Teteksu), a stariji brat čak 26 nastupa i tri gola (dva Sarajevu i jedan Radničkom iz Niša). Mali broj odigranih utakmica "nestašni" Boro ima zbog događaja u derbiju protiv Partizana, kada je "potegao" Radovića, zbog čega je uslijedilo (redom) - crveni karton, klupska kazna i odlazak u JNA. Hm, u kojemu je proveo desetak mjeseci (igrao protiv "crnobelih" 20.09.1981., ali i već protiv Vardara 01.08.1982.)? U pet kup utakmica sezonu kasnije, Zvjezdan je skupio sve nastupe, Bori nedostaje Rijeka u polufinalu, ali "kompenzira" to golovima protiv Jedinstva iz Bijelog Polja(2:0) i Veleža(3:2) na početku natjecanja (1/16 i 1/8-finala). Braća Cvetković su za plave odigrali ukupno 399 službenih utakmica i postigli 62 gola. Došli su u Dinamo u sezoni 1980/81, malo zakasnili na osvajanje Kupa 1980.

10.Pamići, 4 trofeja (3xhnl, 1xhk)

10. mjesto našeg popisa je zauzela "dinastija" Pamić. Otac Igor i sin Zvonko su osvojili s Dinamom - 4 trofeja. Ono što je zanimljivo i neočekivano, tata je u 41 nastupu za plave osvojio samo jedan HR kup, dok je sin s nastupom manje sudjelovao u osvajanju čak tri HR naslova! "Glava" obitelji je u sezoni 1994/95, u 1/16-finalu protiv Marsonije odigrao drugo poluvrijeme što mu je bilo dovoljno za upisati se u knjigu pobjednika. Na njegovu žalost, u Dinamu je proveo dvije sezone kada nismo bili prvaci... Mlađi Zvonko je u naslove '13.,'14. i '16. ugradio (redom) 9, 16 i 2 nastupa. Pri tome je postigao i dva gola - Lokomotivi i Hajduku. U Kupu je za Dinamo nastupao samo u sezoni 2013/14, kada smo u finalu izgubili od Rijeke. Ako ništa drugo, sudjelovao je u demoliranju Hajduka (5:0) u 1/4-finalu. Iako se za to ne dobije medalja...

11.Brauni, 3 trofeja (1xkvg, 1xpj, 1xjk)

Na jedanaestom mjestu "plave obiteljske" liste se nalaze - Mirko "Charlie" Braun i njegov sin Davor. Na žalost, oba su nas prerano napustila... Stariji Braun je osvojio Kup velesajamskih gradova i Kup Jugoslavije '63. U KVG-u je ostvario 4 nastupa (Spartak Brno, Dunfermline i dva puta protiv Pitestija u 1/8-finala), a u YU kupu 1963. svih pet. Bio je u klubu i 1965., ali godinu dana ranije je doživio tešku nesreću, pa je ostao bez nastupa i naslova pobjednika Kupa za sezonu 1964/65. Mlađi Braun ima u riznici kultno prvenstvo 1982. (igrao protiv OFK Beograda i Vardara). Iduće sezone više nije bio u plavom, pa nema osvojen Kup 1983. Na žalost, nakon povratka u Dinamo u sezoni 1985/86 nije ubilježio niti jedan nastup u Kupu, pa je ostao i bez tog trofeja... Ukupno otac i sin Braun imaju tri trofeja, ali kakva - KVG '67.,prvenstvo '82. i Jugokup '63. Tris!

12.Dragičevići, 3 trofeja (2xpj,1xjk)

Na 12. mjestu možda jesu, a možda i nisu - braća Dragičević, Emil i Hrvoje. Po nekim izvorima iz legendarne 1981/82 sezone, Emil ima 13 nastupa, a Hrvoje 2 nastupa, po drugim pak samo je prvospomenuti ostvario svih 15 nastupa (i zabio jedan gol, Zagrebu). Ono što bi (valjda) trebalo biti nesporno da je u sezoni 82/83 u utakmici Kupa protiv Jedinstva iz Bijelog Polja sudjelovao Emil Dragičević, te se na taj način upisao i u osvajače YU kupa za tu sezonu. Ukupno braća Dragičević imaju osvojena 3 trofeja ako je i Hrvoje ubilježio nastup... Možemo tu spomenuti i druge plave igrače od kojih je jedan brat/otac/sin osvajao trofej, a drugi nije usprkos nastupima za plave; Igor (14 osvojenih trofeja!) i Hrvoje Bišćan, Luka (4) i Ivan Lipošinović, Čedo (2) i Igor Jovičević, Dinko (1) i Ivica Miljković...

13.Stinčići, 2 trofeja (2xjk)

Na 13. mjestu dinamovih osvajača trofeja povezanih rodbinskom vezom, smjestili su se otac i sin Stinčić. Tata Branko i sin Željko, odnosno službeno Želimir, su branili plavu mrežu čak 17 sezona ukupno. Stina senior ima osvojeni kup 1951., kada je nastupio u pet utakmica (Velež, Proleter, Zvezda i dvije tekme finala protiv Vojvodine). A kakvi su ti nastupi bili, zorno ocrtava i podatak da je u tih 480 minuta primio - jedan jedini gol. Stina Junior ima u kolekciji, usprkos puno dužem stažu (1968-1981), također osvojen jedan "Kup Maršala Tita" (1980.). Nastupio je na početku natjecanja, u jesen 1979., protiv Galenike iz Zemuna i Radnika iz Bjeljine. Željko Stinčić je bio u klubu i član prve momčadi još i 1969., ali nije sudjelovao u osvajanju Kupa (branili Dautbegović i Škorić). Isto tako "za dlaku" mu je izmaknulo prvenstvo 1982. jer je sezonu ranije prešao u Austriu Salzburg...

Share this page