Presjek sezone.....38 18 9 11 66:47 45 (59,2%)

PRVENSTVO 30 13 9 8  49:35 35 (58,3%)

KUP 6 5 0 1  17:7 10 (83,3%)

EUROPA 2 0 0 2 0:5 0 (0%)

(I.Jazbinšek, M.Antolković, I.Jazbinšek, B.Zebec) 

Zlatko Škorić 38/0, Zdravko Brkljačić 1/0, Petar Lončarić 37/0, Mladen Ramljak 34/0, Krasnodar Rora 33/5, Ivica Kiš 32/8, Stjepan Lamza 32/6, Slaven Zambata 31/25, Rudolf Cvek 27/0, Branko Gračanin 26/0, Miljenko Puljčan 25/1, Josip Gucmirtl 18/10, Zdenko Kobeščak 16/1, Zlatko Mesić 16/0, Ivica Pavić 15/5, Rudolf Belin 11/0, Denijal Pirić 9/0, Vlatko Marković 9/0, Marijan Novak 8/2, Salih Šehović 4/0, Filip Blašković 3/0, Ivica Lipošinović 2/1

...............................................................................................................

Burno ljeto - slučaj Planinić (u koji klub nije direktno upetljan, ali je "alfa i omega" plavih Otto Hofman), "povuci-potegni" oko trenera (odlazi Antolković, pa se spominje dolazak Lechnera. Onda ništa od njega, nego momčad preuzima "Oskar" Jazbinšek, ali ne zadugo jer se vraća Antolković), odlazak važnih igrača (Jerković, Matuš, Mujić). Sve u svemu - negativa caruje u Maksimirskoj 128. Sve nabrojano je plodno tlo za loš ulazak u sezonu. Nakon petog kola jedini smo klub bez pobjede! Iako - od tih pet tekmi, u dvije smo vodili 2:0(završile obje 2:2), jednoj 1:0(poraz 1:2) i jednoj 3:2(opet poraz 3:4, i to od Zvezde). Krajem listopada ostvarujemo jedinu(!) jesensku pobjedu u Maksimiru (Željo 3:0), pa do kraja polusezone slijedi pet "hrvatskih" bodova (Trešnjevka, Hajduk, Zagreb) i mala konsolidacija na tablici. U isto vrijeme Atletico nas časti "petardom" u KPK-u, a u Jugokupu izbacujemo Varteks i Segestu. Zbog loših rezultata treneru Antolkoviću se spremala "cipela", ali je on to naslutio, pa preduhitrio vrhušku kluba na način da je otišao na "bolovanje"(?!)...

Proljeće kreće odlično - četiri pobjede bez primljenog gola, a još važnije da je jedna od tih pobjeda u kupu nad Hajdukom. Ostale tri su prvenstvene koje nas dižu na drugu poziciju na tablici! Poraz od beogradskog Radničkog, samo je razljutio plave, koji su demolirali Zvezdu u Maksimiru s (nevjerojatnih) 6:0! Ipak, niti to nije dovoljno za ozbiljniju bitku za prvaka, pošto su novosadske "Lale" u tom momentu već na plus sedam bodova. Ipak dobrim finišom (bez poraza u zadnjih pet tekmi) Dinamo završava na drugom mjestu. U kupu, nakon 15:1 u prvih pet utakmica, u finalu (četvrtom uzastopnom) protiv OFK-a, pred sucem Šestićem, popili smo isto toliko "gajbi". Dobro da se nije prezivao Trinajstić...

...............................................................................................................

Zanimljivost vezana uz naš klub - u proljeće 1966. plavi su odigrali dvije prijateljske tekme protiv reprezentacija SSSR-a i Mađarske. U Maksimiru, pred 15.000 ljudi do zadnje minute vodili smo 2:1 protiv "Zbornaje", a onda primili gol za (imaginarni) bod. Mjesec dana kasnije, na NEP stadionu u Budimpešti, Škorić je briljirao na golu, a Zambata u napadu pospremio loptu za 1:1. Samo za usporedbu, tri mjeseca kasnije na SP-u, Mađarska je izbacila Brazil, a SSSR Italiju...

Share this page