(S.Bobek, D.Kapetanović)
Fahrudin Dautbegović 27/0, Želimir Stinčić 5/0, Vladimir Kovačić 3/0, Josip Kuže 34/4, Damir Valec 32/1, Dragutin Vabec 31/4, Josip Lalić 26/2, Čedomir Jovičević 26/0, Ivica Miljković 24/1, Zdenko Kafka 23/1, Slavko Kovačić 20/4, Marijan Čerček 20/0, Fikret Mujkić 18/8, Marijan Novak 16/5, Ivica Senzen 16/3, Filip Blašković 16/0, Krasnodar Rora 15/2, Josip Gucmirtl 13/1, Mladen Kranjc 12/0, Ivica Car 11/1, Marijan Brnčić 11/0, Mladen Ramljak 10/0, Celestin Gašparini 5/0, Slaven Zambata 3/0, Damir Dilberović 3/0, Branko Pelko 1/0
Žali bože svakog slova napisanog o ovoj sezoni... Iako ništa nije slutilo na takav crni scenarij (još uvijek je 10 igrača osvajača europskog trofeja u Maksimiru. Potpomognuti trofejnim trenerom Bobekom i mladim nadama Kužeom, Vabecom, Mujkićem, Senzenom...). Suhoparne brojke će sve reći; nakon 6. kola imamo gol razliku 0:10 i jedan osvojeni bod. I taj bi vjerojatno "popušili" da u Mostaru nije nestalo struje 25 minuta prije kraja, pa je tekma registrirana 0:0. S obzirom da smo još nakon 16-og kola bili uvjerljivo zadnji na tablici, osmo mjesto na kraju sezone zvuči nestvarno dobro.
Trener Stjepan Bobek proveo je na čelu našeg kluba samo četiri mjeseca i u tom razdoblju ostvario anti-rekord s dvije pobjede u 15 nastupa! Iako, kao što se vidi iz tadašnjih novinskih članaka, bio je vizionar modernog nogometa. Od prve sekunde Bobek nije "legao" igračima, ni bivšem treneru Jerkoviću, koji su otvoreno negodovali protiv njegovog dolaska. Onda je i Štef ispalio:"dajte mi 18 novih igrača" i de facto si odredio sudbinu. Indikativna su samo 4 poraza u 23 tekme poslije njegovog odlaska...
Ajmo malo o politici... Nakon poznate sjednice u Karađorđevu i smjene vođa "hrvatskog proljeća", bilo bi iluzorno očekivati da će plavi ostati "virgo intacta". Prvi prijepori su nastali oko grba sa "šahovnicom", ali je s(p)retni direktor Otto Hofman to nekako odradio. Premda bilo je podmetanja "dobronamjernika", pa su poznate sličice Panini te godine izdale dinamov grb u retro varijanti (desno). Ono najvažnije što se tiče našeg kluba, dogodilo se u jesen 1972. kada je kompletna rukovodeća garnitura kluba (od spomenutog direktora Hofmana, predsjednika Božića, Mirka Barišića, Zdravka Tomca...) morala otići. Najgore je prošao član uprave kluba Ante Todorić (da, otac Ivice "Agrokor" Todorića), koji je zbog malverzacija, odnosno isplate 15000 DEM-a bivšem treneru Čajkovskom dobio sedam godina zatvora! Vlast nikad zadovoljna, onda se sudilo pojedincima što su unosili novac u klub, danas zato što ga iznose :-). Novoizabrani su predsjednik Vid Ročić, koji je već par godina u klubu, i direktor Antun Lukšić.
Legendarni "Joža" je ove sezone zabljesnuo, upisao nastupe za mladu repku bivše države, pa je postao zanimljiv i "sedmoj sili". U "Tempu" je izašao zanimljiv članak koji prati Kužeov dolazak među plave. Sve je počelo godinu dana nakon osvajanja KVG-ova, kada je naš klub pozvao preko novinskog oglasa (izgleda da onda nije bilo po babi i stričevima?) zainteresirane mladce da pristupe treningu. Selekcija je trajala sedam dana, a od 400 pristiglih klinaca, samo se jedan "štrkljavi" (177cm, a samo 53 kg) probio u prvu momčad. Pogađate - Josip Kuže. Četiri godine kasnije debitira protiv Hajduka u Splitu! Beogradski novinar ga opisuje kao "disciplinovanog i korektnog fudbalera, s kojim nemaju problema ni treneri, ni sudije."