(B.Konjevod)
Zlatko Škorić 39/0, Josip Kale 1/0, Mladen Ramljak 38/1, Adem Kasumović 38/0, Rudolf Belin 37/7, Željko Matuš 34/4, Miljenko Puljčan 34/3, Stjepan Lamza 31/5, Krasnodar Rora 31/4, Zlatko Mesić 30/0, Slaven Zambata 29/13, Dražan Jerković 25/13, Zdenko Kobeščak 24/5, Denijal Pirić 13/0, Anđelko Pavić 10/3, Nikola Benco 6/0, Muhamed Mujić 5/2, Ivica Lipošinović 5/0, Ivan Šestanj 4/0, Ivan Križaj 4/0, Marijan Novak 2/0, Mladen Koščak 2/0, Slavko Klun 1/0, Zdravko Rauš 1/0, Željko Zobundžija 1/0, Ivica Nemet 1/0, Josip Gucmirtl 1/0
Prijelazni rok nam pomalo kompletira slavnu generaciju, stižu Rora(u ljeto), te Pirić i "Guco"(po zimi). Novi je trener Vlatko Konjevod, a najveći "potres" izaziva odlazak Perušića i Lamze u Njemačku. "Štefa" je nostalgija nakon nekog vremena povukla nazad, "Peru" ne. Naš predsjednik Ivan Šibl je u jednom razgovoru za novine "opleo" po BG dvojcu "velike četvorke", a to nije baš bilo preporučljivo (blago rečeno). Spomenuo je neravnopravne uvjete, od sudačkog navlačenja, preko finala kupa samo u Beogradu, do odlaska cijele generacije ZG nogometaša poslije rata. Uz to FSJ se "trese" zbog afera Ostojić i Planinić tih godina. Partizan i Zvezda su kažnjeni s "minus 4" boda, a Hajduk, Trešnjevka i Željezničar izbačeni u drugu ligu. Naravno da se odluke nisu dugo zadržale na snazi, nego su zamijenjene puno blažim kaznama... U prvenstvu kreće neparan broj klubova - zbog potresa u Skoplju, ljeta 1963., dekretom je Vardar zadržan u prvoj ligi.
"Jing-Jang" sezona. Kup ocjena odličan, Europa vrlo dobar, ali prvenstvo - jedva dovoljan! Sve će reći gole činjenice - u prva dva natjecanja smo doživjeli samo dva poraza, a u prvenstvu čak 13! Najgore od svega što je Dinamo imao dobar ulazak u prvenstvo (sedam pobjeda, po dva egala i poraza), a onda strmoglavi pad. Bilo je tu i pet poraza u nizu. Ili završnih pet kola osvojen "čak" jedan bod. Najniži plasman od 1945. - osmo mjesto. U europi izbacujemo AEK i Steauu, ispadamo u 1/4-finalu KPK-ova od Torina. Najviše zadovoljštine nam donosi YU kup, koji četvrti put stiže u maksimirske vitrine. Redom padaju Slavonija Osijek(3:2), Partizan(3:0), Trešnjevka(6:0), Zvezda u Beogradu(2:0), i u finalu Budućnost(2:1).
Pala mi je u čast ova neobična i draga dužnost da se, kao kapetan Dinama, ispred svih igrača, simpatizera i čitave sportske javnosti, zahvalim izaslaniku predsjednika Tita na ovom dragocjenom trofeju, prijelaznom peharu Kupa Jugoslavije. U ovom najmasovnijem natjecanju, u kojem je sudjelovalo preko 2000 nogometnih momčadi, Dinamo je imao zaista težak zadatak da osvoji ovaj dragocjeni pehar. Na svom putu Dinamo je morao eliminirati najeminentnije predstavnike, prošlo- godišnjeg prvaka i pobjednika Kupa Crvenu zvezdu, ovogodišnjeg najvećeg favorita za osvajanje prvenstva, beogradski Partizan. Ovo je četvrti put da NK Dinamo osvaja ovaj vrijedni trofej. Svaki put kada Dinamo osvoji ovaj trofej, u Zagrebu vlada neopisivo raspoloženje i radost. Sa sigurnošću mogu tvrditi da će ovoga puta veselje i radost biti još i veći, a razlog za to je što ove godine NK Dinamo slavi dvadesetu godišnjicu osnutka, a Zagreb dvadesetu godišnjicu oslobođenja. Na kraju želim još jednom zahvaliti izaslaniku maršala Tita na dragocjenom trofeju, s jednom napomenom svih nas da se uvijek časno borimo za ovaj trofej i da ga nosimo u kolijevku jugoslavenskog nogometa, u naš dragi i voljeni Zagreb.