Prvo kolo nam donosi "Romantičare s Karaburme" u Maksimir. Sastav nam je moćan, igra nemoćna. 0:0, bod osvojen, drugi izgubljen propuštenim penalom (prvim u nizu ove sezone). Tri dana kasnije igra se prijateljska tekma protiv grčkog Etnikosa, Boro i Panić osiguravaju pobjedu 2:1. Drugo kolo, početkom kolovoza, donosi derbi na Marakani. Panićev gol grcima "stavlja" ga u početni sastav, vani je Cerin. Na tribinama 40.000 gledatelja. Sudac Rebac već u 5. minuti fućka penal za Zvezdu, ali nakon toga u 28. i 65. minuti i dva za nas! Loptu uzima Panić i obadva puta je siguran. Ulazi Cerin umjesto Deverića. Vodimo sve do par minuta prije kraja kada "Pižon" Petrović postavlja konačnih 2:2. Pogađate na koji način? Da, još jedan jedanaesterac je dosuđen...

Slijedi drugi uzastopni derbi, dolazi nam Hajduk. U momčadi nema Zajeca, ulazi bivši "bili" Kurtela. Isto tako i dalje je na klupi Cerin, Panić je "nutra", Vlak također umjesto Zvonka Marića na golu. Tri dana ranije u Karlovcu, prijateljska protiv domaćeg niželigaša, bez golova. Sve u svemu, ne sluti na dobro. Hajduk nikad jači, s braćom Vujović, Sliškovićem, Gudeljom, krenuo s dvije pobjede u prvenstvo. Pun Maksimir je svjedočio rovovskoj bitci, na kraju 0:0, gosti malo kmeče da su plavi bili grubi i to je to. Idemo dalje - 4. kolo, Tuzla, Devčić umjesto Bračuna, Arnautović umjesto Mustedanagića traže prvu pobjedu. I upravo Zlatan Arnautović postiže zlatan gol za bod. Suma sumarum: četiri kola, četiri egala, tri postignuta gola - sva tri strijelci novopridošli Panić i Arnautović. Na tablici stanje "ni vrit, ni mimo"...

Prvi put od početka prvenstva u tjednu se ne igra prijateljska utakmica. Valjda je Ćiro zaključio da se strijelci previše ispucaju, pa štedi metke (npr. prije Slobode su Kraljevici plavi zabili "cenera" - prednjačio je Mlinka s 4 gola). U Maksimir stiže "zicer", posljednjeplasirani Teteks. Devčić, Deverić, Kurtela, Zvezdan Cvetković van, Džemo, Zeko, Jovičević i Cerin nutra u odnosu na prošlo kolo. Posebno je apostrofiran Štef zbog "hlađenja jaja" u Tuzli, pa ga isto sad očekuje, ali - na klupi. Šok terapija je upalila, pošto je već na poluvremenu uvjerljivih 3:0. Dva gola Cerin, jedan Boro, a u nastavku s klupe ulazi Hohnjec i zabija za konačnih 4:0. Tri dana kasnije pada i Trnje u "friendly matchu" (6:2), pa se ide na Koševo Sarajevu. "Nabrijani" Deverić leti terenom, zabija dva komada, jedan pridodaje Bručić i pobjeda 3:2 nas lansira u vrh tablice, a (ne)posredno utječe i na smjenu domaćeg trenera Muzurovića. Slijedi pauza zbog reprezentacije. Pet kola, bez poraza lijepo zvuči... Dok se reprezentacija Juge sprema za gostovanje u Danskoj, plavi odigravaju prijateljske tekme. Redom su padali Sao Paolo (za nas je igrao i postigao dva gola Sulejman Halilović, dinamova "tiha patnja" dugi niz godina, 1984. završio u Zvezdi), varaždinska Sloboda, Slavonija, a i spomenuta repka bivše države! Dinamo je pobjedio 2:1, oba gola je postigao Panić, a za Yu repku Vahid Halilhodžić. Sad je to već fini niz bez poraza (14 utakmica), a i strijelci su proradili - 47 golova u zadnjih 9 utakmica (Panić 12, Boro 8, Štef 7...). U istom tonu je nastavljeno i u prvenstvu, sugrađani iz Kranjčevićeve su ispraćeni sa sedam komada u mreži! A najzanimljivije je da su do 40. minute držali "nulu". Onda je Ćiro skužio da je zaboravio Cerina na klupi i kronološki to izgleda ovako - 37. minuta Snješko ulazi u igru, tri minute kasnije postiže gol, a osam minuta kasnije na semaforu svijetli već 3:0...

8. kolo nam donosi prvi poraz - od Vojvodine u Novom Sadu. Blažević je postavio defanzivni sastav (bez Panića i Cerina), a na poluvremenu je već bilo 2:0 za "Lale". Smanjio je njihov bivši igrač Dragan Bošnjak, nije pomoglo - 1:3 i pad na drugu poziciju na ljestvici. A već za tri dana, u srijedu, stižu nam u Maksimir upravo oni koji su nas prestigli i izbili na vrh - Partizan! Ćiro opet "kemija", na klupi je Mlinka, njegovu desetku oblači Bručić, a Perinu osmicu Arnautović. Boro Cvetković biva isključen iz igre već nakon prve trećine utakmice, ali srećom samo par minuta kasnije Deverić postiže gol za konačnih 1:0 i povratak na vrh. Tablica ima zanimljiv izgled; prva tri mjesta s 12 bodova drže HR klubovi Dinamo, Rijeka i Osijek, pa slijedi trio BG klubova s bodom manje. I opet za četiri dana slijedi derbi vodećih, putujemo na Kantridu.

27.09.1981., pred 15.000 gledatelja istrčala je plava momčad bez ozlijeđenog Zajeca i kažnjenog B. Cvetkovića, ali napokon su tu od prve minute i Cerin i Mlinka i Štef. Na poluvremenu vodimo 1:0, međutim do kraja Jerolimov i Bursać poništavaju pogotke Deverića i Panića i završava 2:2. Panić, da stvar bude gora, promašuje penal. Ostajemo na vrhu, ali pola lige (doslovno - devet klubova) je u dva boda. Treće kolo za redom igramo protiv momčadi koja se bori s nama za vrh, ovaj put radi se o Osijeku. Momčad sastavljena po sistemu "osam iza, tri napred" se muči, jedini gol za minimalnu pobjedu postiže Arnautović. Možda su djelovali premoreni, pošto su iz nejasnih razloga, poslije Rijeke u 4 dana igrali tri(!) prijateljske utakmice (Umag, Koprivnica, Petrinja)... Ovaj put preskačemo prijateljsku tekmu, pošto se sredinom tjedna igra Kup. Put nas nosi u Sisak, gdje s najjačim sastavom pobjeđujemo 4:0 domaću Segestu. 

Prije polaska u Ljubljanu, mahnuli su nam na pozdrav dečki u SMB odori, Boro Cvetković i Arnautović, a s tribina nas pozdravlja i trener Blažević, koji služi kaznu zasluženu na Trofeju Marjan (?!). Prvi put je na terenu momčad koja će do kraja sezone imati najviše nastupa; Vlak(32), Bračun(25), Z.Cvetković(26), Bošnjak(30), Zajec(28), Mustedanagić(29), Deverić(25), Bručić(32), Cerin(31), Mlinarić(33), Panić(23). "Deja vu" sa zadnjeg gostovanja - opet 15.000 ljudi, opet 2:2 (Cerin oba gola). Drugi smo, bod iza Partizana. U pauzi zbog utakmice Yuga - Italija, "šamaramo" Slatinu i Slobodu (Bos. Novi) s 9:2 i 6:0, ali i gubimo "ozbiljnu" tekmu od Udinesea 0:1 u Italiji. Vraćamo se prvenstvu pobjedom nad Vardarom, "blitzkrieg" do poluvremena (3:0, Cerin 2, Deverić), pa "frka" u nastavku (završava 3:2). Opet slijedi ritam srijeda-subota, na Grbavici bez Bručića (mijenja ga Bobinac), gubimo 3:1. Prvo poluvrijeme egal, Panić s 11m poravnava, ali... Na tablici gužva nemre bit veća.

Zadnji dan mjeseca listopada, gosti su nam "fudbaleri" Radničkog iz Niša. Ćiro na sto muka, stupovi obrane - Zajec i Bošnjak pauziraju zbog žutih kartona. Iz rukava izvlači Kurtelu i Hrvoja Dragičevića, a Zekina "petica" ide na Džemina leđa. Na terenu Mlinkin pogodak u prvom, te Zvjezdanov u drugom poluvremenu rješavaju stvari. Slijede dvije lokalne prijateljske utakmice (Jaska 7:3, Dubrava 6:0), pa još jedna domaća tekma, ovaj put protiv Veleža. Briljira Cerin, njegovom hat-tricku pridodaje se i Bručić za uvjerljivih 4:2 i zadržavanje prvog mjesta. Srijeda - Kup, 2:0 protiv dobojske Sloge i za kraj polusezone put u Titograd. Igra se već u subotu, loša igra plavih, autogol Bračuna i pad na drugo mjesto. Godina još nije gotova, 26.11. ulazimo u polufinale Kupa nakon pobjede nad beogradskim Radom, na stadionu "Kralja Petra Prvog" (ni manje, ni više)...Plavi odmaraju od utakmica sve do sredine siječnja, kada igraju seriju utakmica protiv hrvatskih ligaša (Dinamo Vinkovci, Istra, GOŠK Jug), te sudjeluju na turniru u Mostaru (Partizan 1:1, Velež 2:3). Slijede pobjede protiv Sturma, pa Slobode i Olimpije (turnir u Rijeci), te rumunjskog Sportula (6:2). I eto proljeća...

Prvo proljetno kolo, repriza jeseni - opet ništa:ništa protiv OFK-a. Od novosti vrijedi spomenuti Cicu i Hadžiju u prvih 11 (povratnici iz JNA), Bošnjak po prvi put na klupi, dok Deverić premijerno nosi broj 11 na leđima (dotadašnja "devetka" krasi Kranjčarov dres). Zaslugom Željezničara (pobjeda na Marakani) plavima se pruža prilika da u slijedećoj etapi, pobjedom nad Zvezdom vrate prvu poziciju na tablici. Opet problemi sa sastavom, C. Zvjezdan propušta C. Zvezdu, pa Bručić oblači njegov dres (nakon što je do sad u sezoni nosio na leđima brojeve 2, 7, 8 i 10, evo i "trice". BTW, čeka ga još i "četvorka" malo kasnije protiv Olimpije). Za one malobrojne koji nisu upoznati s tokom utakmice, ponavljanje gradiva: nakon pol sata je bilo 3:0, Cerin, pa dvaput Cico za totalno ludilo na tribinama. Slijedi "vlakom prema jugu", Hajduk je punih osam kola neporažen, a Dinamo se ne može podičiti učinkom na gostovanjima - samo jedna pobjeda u devet utakmica. Opet gradivo za "ponavljače": nakon pol sata je sve manje-više gotovo, Zeko i Štef na oduševljenje trećine Poljuda (izvještaji govore o 15.000 - 20.000 plavih pristalica) stvaraju nedostižnu prednost.

Slijede dvije "laganice" protiv Slobode doma i Teteksa vani (4:0, 4:1) i eto nas na plus tri u odnosu na Zvezdu. To je sad već niz od četiri pobjede, zašto ga ne nastaviti? Stiže Sarajevo, i ako rezultat sugerira teški boj, nije bilo baš tako. Već nakon 15-ak minuta je bilo 2:0. U 68. draž susretu vraća Džemo Mustedanagić autogolom, ali samo na kratko, pošto Z. Cvetković u 71. svojim drugim golom potvrđuje pobjedu. 24. kolo donosi najneobičniju utakmicu u ovoj sezoni; susjede iz "ulice pjesnika" plavi pobjeđuju 2:1, ali uz tri(!) promašena 11-erca. Redom Kranjčar, Cerin i Zvjezdan Cvetković. Junak pobjede je Deverić, uz postignuti gol izborio je i dva penala, a i Cerin je ostvario svojevrsni hat-trick (gol, promašeni i izboreni 11-erac). Pobjedom nad Vojvodinom (3:0, Cerin 2, Kranjčar) seriju pobjeda dižemo na brojku sedam, a bodovnu prednost na šest. Povijest nas uči, da još uvijek, nije sve gotovo...

Nema predaha, zbog SP u Španjolskoj, igra se non-stop. U dva tjedna je umjesto uobičajena tri kola ugurano njih čak pet! Plavima izgleda to ne smeta, pošto u nedjelju uzimaju bod Partizanu u Bgu, u srijedu dva Rijeci u Maksimiru (2:0), a slijedeću nedjelju smo već u Osijeku. Deverić je nakon Stadiona JNA izgubljen do kraja sezone (desno), a i riječani su se "proslavili" grubostima, pa su "nagrađeni" s tri dosuđena penala za Dinamo. Panić ima 1/1, a Cico 1/2 u realizaciji istih. U Osijeku vlada nezapamćeno zanimanje, srušen je rekord stadiona koji nikad neće biti nadmašen (40.000) i izborena pobjeda 2:1. Strijelci identični kao i protiv Rijeke - Kranjčar (11m) i Panić. 

Zvezda isto "gazi" sve redom, u spomenuta tri kola osvaja šest bodova, uz gol razliku 11:1! I dalje smo na plus pet, šest kola do kraja. Tjedan dana kasnije je obrnuto - plus šest, pet kola do kraja, pošto je Zvezda u subotu kiksala doma protiv novosađana (2:3). Nakon toga dinamovih nedjeljnih 2:2 protiv Olimpije se gleda kao osvojeni, a ne izgubljeni bod, jer je prednost povećana. Opet slijedi ubrzani ritam, četvrtak, Skoplje i utakmica u kojoj su dinamovci pokazali "grande cojones". Da je takva imao i sudac Karlović iz Zadra, utakmica bi zasigurno bila prekinuta zbog pogibeljnih startova domaćih (npr. udaranje Kranjčara na travi, nogom u leđa, "hrabro" je kaznio samo žutim kartonom). Na kraju pet žutih za domaće i tri gola za goste.

Samo tri dana nakon Skoplja, plave "heroje" je u Maksimir došlo pozdraviti 50.000 ljudi. Protiv Želje! Svojevrsna "generalna proba" proslave naslova je u potpunosti uspjela - Dinamo je pobjedio 2:0, a nakon utakmice navijači su provalili u teren i nastalo je neopisivo slavlje. Jer u teoriji još nije bilo gotovo, ali ovaj put nitko nije vjerovao da je moguće izgubiti šest bodova prednosti u tri kola. Nemoguća misija je pred izvršenjem - miriši na naslov!

Dva kola prije kraja prvenstva, putuje se u Niš, a s mislima više na utakmicu Osijek - Zvezda, nego na vlastitu. Odrazilo se to na igru, već na poluvremenu je sve riješeno gubimo 2:0, a do kraja primamo još jednu "gajbu" za najuvjerljivi poraz u prvenstvu. Utakmica u Osijeku kreće kasnije, plava ekspedicija je već u autobusu za doma. I onda u mjestu Velika Plana, u srcu Srbije, plavi i teoretski postaju prvaci. Slavonci su dobili "crvenobele" 2:0 i promovirali Dinamo. Krš i lom u busu, vozač staje, svi izlaze van za slavljeničku fotku...

Predzadnje kolo plavi gostuju u Mostaru, primaju čestitke za naslov i gube 1:0 (vrlo važno :-)). Željno se očekuje 2.svibnja 1982. i završno slavlje u Zagrebu, 34. kolo Dinamo - Budućnost...

I što bi rekao Forest Gump; "I to je sve što ću reći o tome..."

Share this page