Zvonimir Zvone Boban

IMOTSKI

Sve što me čini, davno si mi dao
Mala igrališta, kafenu zemlju i gard bezobraznika
Sve što je bitno, davno sam ti oteo
Poštovanje, slobodu i divlju crtu nikad gubitničku
Shvaćam da nikada otišao nisam
jer učenja su tvoja moja krv, a misli tvoje moja čvrsta uvjerenja
Sada, kad moja koljena mole novo proljeće,
a zagrebačke zime i predugo traju,
jasniji si grade mali, jasniji no ikad.

DJETINJSTVO

Rođen 1968. u Imotskom, osjeća se Imoćaninom (što dokazuje i gore citirana pjesma, koju je napisao), makar ga većina Hercegovaca "svojata" (barem do izjave da će glasati za Milanovića :-)) argumentima da su Bobani iz Bobanove Drage – Sovića, općine Grude (između ostalih i Rafael Boban), dok u Imotskom prezime Boban kao domicilno ne egzistira. Uglavnom, u tom "spornom" Imotskom je kao desetogodišnjak započeo karijeru - to je bio dan kada smo kao OŠ Pavao Lozo iz Imotskog pobijedili OŠ Krivodol u finalu općinskog školskog prvenstva. Igralo se na našem legendarnom malonogometnom igralištu Partizan, a ja sam od pet ujutro udarao po lopti iščekujući najveći događaj. U finalu smo pobijedili 4:0, a kako sam zabio sva četiri, pomislio sam da bih... U Dinamu je osvanuo sa 15 godina, nakon što nije prošao u Hajduku. Poznata je priča da su mu na Poljudu zamjerili "tanke nogice", oni se pak brane da je otac Marinko silom htio potegnuti put Zagreba, a vjerojatno je najbliža istini verzija po kojoj je Zvoni ponuđen smještaj u sklopu stadiona, on je to odbio, a i brat je već obitavao u Maksimiru. U prvom interviewu se požalio "da se više cijene došljaci nego mi koji smo ponikli ovdje"...

DINAMO part I

Prvoj momčadi ga priključuje Tomislav Ivić, u proljeće '85. Njegov nasljednik Ivo Šušak o Bobanu izjavljuje "Ako Zvone ne postane standarni igrač prve momčadi, ja spaljujem svoju trenersku diplomu". Sad smo saznali i od kud inspiracija Ćiri Blaževiću za sličnu izjavu o diplomi i Prosinečkom. Isti taj Ćiro na kraju sezone 1985/86 se o Bobanu izjasnio da je suviše neiskusan da bi s njim sad eksperimentirao. Iako, Blažević ga je ubacio u vatru dva mjeseca ranije 16.ožujka 1986. u nastavku, protiv Rijeke. Debi je prošao relativno nezapaženo, pošto smo doma odigrali samo "nulu", utakmica je skoro prekinuta zbog gađanja pomoćnog suca grudama snijega, a glavni je dosudio penal za nas, pa smo zabili, pa ga je poništio, pa nismo zabili. Previše događaja da bi fokus bio na "nekom malom" iz Imotskog. Zanimljivo da je zamijenio Beseka u špici napada, a i proglašen je "nasljednikom Zlatka Kranjčara"(?). Drugi nastup u toj sezoni ima protiv Slobode u Maksimiru, kada opet sve završava 0:0, a on zamjenjuje Kataneca. Prvu "pravu" tekmu (od prve minute) je odigrao ponovljenu protiv Vojvodine, koja poslije nije niti zabilježena kao službena. Po ljeti 1986. plavi juniori osvajaju "Kvarnersku rivijeru", a njihov trener Đalma Marković od sedam "izlaznih" juniora, izdvaja Pavličića (pored Bobana i Prosinečkog) kao najboljeg. Zapravo je po prvi put "zapažen" u 7.kolu prvenstva (Budućnost) kad je silom prilika (nije mogao igrati standarni Davor Matić) krenuo od početka i postigao jedini gol za pobjedu, pred 35.000 ljudi. Međutim to mu nije pomoglo da bi se zadržao u prvom sastavu, Ćiro i dalje forsira neke druge likove. Iduća prilika stiže mjesec dana kasnije kada nedostaje Munjaković, pa "uskače" Zvone. Međutim, igra loše, Spartak odnosi bod iz Maksimira, a on je (uz zvižduke) zamjenjen - Borom Kuzmanovićem... Kolo kasnije ulazi umjesto Beseka, ali utakmicu obilježava jedan drugi "klinac" - Prosinečki majstorskim golom (za pobjedu protiv Želje). Do kraja jeseni samo još jednom kreće od prve minute, protiv Sutjeske, kada postiže i gol za 2:2. Ukupno u svojoj prvoj "pravoj" seniorskoj sezoni skuplja 18 nastupa i postiže tri gola (uz dva opisana, treći postiže Zvezdi u Zgb porazu 1:2). Puno ako se uzme u obzir da ima tek 18 godina (i da je "Žuti" dobio samo dvije prilike u cijeloj sezoni), a malo ako se zna da su raznorazni Matići, Malbaše i Vujovići nastupali puno češće...

DINAMO part II

"Eksploziju" Boban doživljava u sezoni 1987/88. Već na pripremnim turnirima ("Ramljak" u Zgbu i "Marjan" u Splitu) se ustalio u prvih 11 - postiže i gol Hajduku, ali i promašuje odlučujući penal u finalu protiv Zvezde. Slijedi "povuci - potegni" s upravom Dinama i Ćirom zbog profi ugovora. Prijeti se odlaskom u Zvezdu, a to je dosta osjetljivo pitanje nakon što je "Žuti" to nedavno napravio. Ucjena (sa strane Bobanovih) je demantirana, ali je činjenica da se Zvone nije htio priključiti momčadi na pripremama, dok ne potpiše ugovor. Po ugovoru je dobio stan (zajedno s bratom), a opravdanje je našao kako su on i Dražen Boban u Dinamu zajedno već 20(?!) godina... Uglavnom, Boban ima najviše nastupa te godine - čak 30 (uz 13 golova), propustio je samo četiri listopadske utakmice, kada je osvajao naslov svjetskog juniorskog prvaka. Zanimljivo da je u proljeće, nakon "Mlinkinog" odlaska, Zvone i dalje nosio "devetku", a "cenera" je uzeo Škoro. Ono što je naslijedio od Mlinarića je kapetanska traka, postaje najmlađi dinamov kapetan u povijesti.

S dolaskom nove sezone, odlaskom Blaževića i dolaskom Skoblara, Boban "preko noći" donosi odluku da ode u JNA. Pričalo se da je "prste" u toj odluci imao Marinko Boban (kao i uvijek bila je u pitanju lova, a i odlazak starijeg brata Bobana u Hajduk), on to demantira. Igrom slučaja ("onda je svizac zamotao čokoladu") Boban služi vojsku u Beogradu, pa trenira sa Zvezdom... Ipak nije prošao bez nastupa za plave, pošto dobiva dozvolu za nastupe protiv Bešiktaša (doma) i Stuttgarta (doma i vani).

DINAMO part III

Sezona 1989/90 - Zvone se vratio iz JNA, pa u Maksimiru dočekao Šukera, Kužea i brata Dražena. On je prošlu sezonu proveo u Hajduku, pa je dobrim igrama (5 nastupa :-)) natjerao plave čelnike na povratak u Dinamo... Mlađi Boban prošle godine nije bio oduševljen trenerom Skoblarom, a za Kužea kaže "radio sam s njim u mladoj momčadi, možda je bio i poneki nesporazum, no to je zaboravljeno". Hm, da li je? Kuže je, pak, startao s izjavom "Temelj Dinamove igre je Zvonimir Boban". Prva tri kola, oba Bobana su u sastavu. Četvrto kolo, nema Dražena, Zvone je ozlijeđen. Tri dana nakon igra se malo važnija tekma - uzvrat protiv Auxerrea, evo Zvone - naglo je ozdravio! Iako, sudeći po novinarima bolje da nije ; Boban je odigrao partiju za nulu, djelovao je čak nezainteresirano, igrao je privatnu utakmicu, kao da je Dinamo podređen njemu, a ne obratno. Peto kolo pogađate i stariji Boban je u prvih 11. Onda par utakmica nema Dražena "na mapi", Zvonimir ne želi igrati "pod injekcijama", tek kad će biti "fit". Sve kulminira utakmicom protiv Hajduka, kad je sam zatražio da kasnije uđe. I ušao je zadnjih pol sata, letio terenom i postigao gol. Sve u stilu "evo vam sad". Takvo nadmudrivanje je trajalo cijelu sezonu - Kuže bi stavljao D. Bobana isključivo protiv slabih protivnika (derbije nije vidio, kao ni gostovanja - samo Tuzlu i Banja Luku), jer je bio igrač manje na terenu. Zauzvrat je dobivao raspoloženog i sretnog mlađeg brata koji bi (nerijetko) odlučio tekmu. Kraj sezone donosi suspenziju jednog Bobana, te odlazak drugog (Olimpija), a početak nove sezone i "goodbye" Kužea. Za oproštaj Joža je o Zvonimiru rekao slijedeće:

1991.

Zadnja sezona Bobana u Dinamu je osim sukoba s Kužeom, prošla i u prijetnjama selidbe u Split, te "borbe" s Ladićem oko kapetanske trake. O odnosima unutar momčadi Zvone je rekao "ne moramo svi biti jedinstveni", a o treneru Kužeu da je spor nastao jer se nisu slagali oko toga koju bi poziciju u momčadi trebao igrati Boban... Suhoparne brojke će reći da je ovo bila njegova najplodosnija plava sezona, sa 16 golova u 30 nastupa. Zadnju tekmu za Dinamo je odigrao 16.lipnja 1991. (Olimpija 3:1).

Good boy...

Bad boy...

Share this page