(M.Bazić)
Želimir Stinčić 36/0, Milan Šarović 4/0, Marijan Vlak 1/0, Zlatko Kranjčar 37/11, Srećko Bogdan 37/5, Mario Bonić 33/10, Ivica Miljković 31/0, Ivan Bedi 28/3, Džemal Mustedanagić 28/2, Petar Bručić 25/1, Ivica Senzen 24/4, Srećko Huljić 23/0, Josip Kuže 22/0, Dragutin Vabec 21/3, Velimir Zajec 21/3, Branko Devčić 21/0, Rajko Janjanin 20/1, Snješko Cerin 18/14, Veljko Tukša 15/0, Čedomir Jovičević 12/1,Goran Jurišić 12/0, Mladen Župetić 8/1, Ivica Poljak 5/0, Radimir Bobinac 2/0
Prijelazni rok - "kamilica". Stižu Tucak iz Zagreba i Jurišić iz Olimpije (buduća statistika 12/0 dovoljno će reći o kvaliteti spomenutog golgetera). Iz kluba su put Croatije iz Toronta otišli Filip Blašković, a par mjeseci zatim i Veljko Tukša. Pauza između dva prvenstva je trajala samo 40-ak dana, a protivnici su, poput prijelaznog roka, bili neatraktivni; Kozara, Ruch, Segesta, Karlovac i Olimpija. Prva dva kola igraju se u Zagrebu. Nakon "zagrijavanja" protiv Napretka(2:1), slijedi poraz protiv Zvezde (0:1, pred 55.000 ljudi). Onda sva tri znaka u iduća tri kola, pa renesansa u obliku 9 bodova iz pet tekmi. Crna mrlja u tom periodu je "šamarčina" u Kupu - 1:5 protiv Borca! Samo jedan bod iz slijedeća tri kola (Partizan, OFK, Olimpija) Zvezdu već sad odvaja na nedostižnu prednost...
Proljetni dio počinje dobro; pobjeda u Kruševcu, bod na Marakani. Taj bod, iako ne smanjuje prednost (i dalje minus 5), dovodi u Maksimir protiv Slobode 50.000 ljudi. I onda netko kaže da nije sve u rezultatu? Isto to prvenstvo, tri dana nakon banjalučke "petarde" u plavoj mreži, dvoboj istih protivnika u Zgbu došlo je pogledati - 3000 ljudi. Nakon pobjede u Novom Sadu, Maksimir je pretijesan za HR derbi (60.000, 2:1 za plave). Na žalost, to je bio naš "labuđi pjev" - slijedi samo jedna pobjeda (Zagreb vani) u idućih sedam kola, pa Zvezda već pet kola prije kraja osvaja naslov. Ne pomaže ni to što nakon poraza u drugom kolu, Maksimir ostaje neosvojen do kraja prvenstva (11 pobjeda, 5 ikseva).
Ovo je sezona kad se u plavom dresu ukazao Snješko Cerin. "Dečec" koji se tek sa 17 godina primio zabijanja golova u NK Trnju, pa preko NK Zagrebački Plavi (bivše Jedinstvo, dinamov poslijeratni suparnik), u jesen 1976. osvanuo u Dinamu. Spremno je prihvatio ponuđenu šansu - u prvenstvu 18 utakmica =14 golova. Najdojmljiviji je preokret protiv Olimpije kad ih je sam dobio, pošto je nakon 0:2, isporučio hat-trick. I to sve za samo 19 minuta! Zabio je dva gola u debiju Budućnosti. Zabio je u prvoj tekmi protiv Zvezde, u Beogradu, pred 60.000 ljudi. Pa onda prvi put igra i protiv Hajduka - opet gajba! Nakon spomenute tekme protiv "Zmajčeka", plavi gostuju u Titogradu. Bez Cerina, 0:0. Slijede tri kola do kraja - "killer" je opet u momčadi što rezultira s 4 pogotka u završnih 270 minuta. Iste sezone u finalu Balkanskog kupa zabija dva gola u dvije tekme, a svemu tome pridodaje i 21 gol u prijateljskim utakmicama (između ostalog i Ajaxu)...
P.S. Biti ćemo malo zločesti, pa (opet) ukazati na netočne podatke koji se godinama provlače od strane najpoznatijih kroničara Dinama - Snješko Cerin nije "debitirao protiv Partizana u studenom 1976.", iz dva razloga; protiv "Crno-belih" smo igrali u listopadu, a "Cera" je debitirao tri tjedna kasnije(17.11.1976., Budućnost 6:1).